U razgovoru s političarima i analitičarima u Berlinu na vidjelo izlazi strah od tektonskih promjena u Hrvatskoj u slučaju pobjede Milanovića i gubitka Hrvatske kao pouzdanog i postojanog partnera.
Kako piše Deutsche Welle, posljednjih dvadesetak godina bilateralni susreti hrvatskih i njemačkih političara u Berlinu popraćeni su izjavama o „prisnim odnosima” partnera koje „veže članstvo kako u NATO-u tako i u Europskoj uniji”. Neizostavno se spominju i „čvrste veze” kojima doprinose kako Hrvati koji žive i rade u Njemačkoj, tako i milijuni njemačkih turista koji svake godine posjećuju Hrvatsku.
Bliski odnosi zahvaljujući složnosti oko važnih pitanja
„Odnosi su bliski i bez problema. Njemačka ima posebnu ulogu u Hrvatskoj: zbog njezinog ranog priznanja te i zato što je najveći trgovinski partner zemlje. Treba reći i da su kontakti između HDZ-a i CDU/CSU-a tradicionalno posebno bliski”, kaže u razgovoru za DW Thomas Brey, dugogodišnji dopisnik njemačke informativne agencije Dpa s područja jugoistočne Europe.
Aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković je rado viđen gost i otkako u kancelarskom uredu sjedi socijaldemokrat Olaf Scholz. Njihov prvi susret dogodio se u lipnju 2022. nekoliko mjeseci nakon ruske agresije na Ukrajinu i protekao je u demonstrativnom pokazivanju sloge oko pomoći Ukrajini.
I po drugim pitanjima Plenković se pokazuje kao timski igrač što se u Berlinu iznimno cijeni posebice ako se uzmu u obzir glavobolje koje zapadu Europske unije donese svojeglavi solisti s istoka poput mađarskog premijera Viktora Orbana.
„S Plenkovićem imamo pouzdanog partnera a to je u nesigurnoj situaciji u kojoj se nalazimo najveće blago koje možete imati, netko tko se drži dogovorenog”, kaže u razgovoru za DW Christian Haase, zastupnik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i član parlamentarnog odbora za sjeverni Jadran.
Značaj Hrvatske za njemačku posljednjih godina je dobio na važnosti zbog ponovnog buđenja interesa Europske unije i posebice Njemačke, za jaču integraciju regije zapadnog Balkana. Naravno u pozadini sve jačeg utjecaja Rusije na ovaj dio Europe.
I tu je Hrvatska s Plenkovićem odigrala jaku (uglavnom) pozitivnu ulogu. I po pitanju drugog najvećeg gorućeg problema za Njemačku, pitanju neregulirane migracije, Hrvatska s Plenkovićem na čelu podržava smioni plan o ispitivanju zahtjeva za azilom na samoj granici koji potječe iz Berlina. I naš drugi sugovornik iz odbora za sjeverni Jadran, liberalni zastupnik Oliver Lukšić, potvrđuje neproblematičnu sadašnju ulogu Hrvatske u vanjskopolitičkoj agendi Njemačke.
Nama treba pouzdana Hrvatska
No pri spomenu na moguće promjene na vrhu Hrvatske nakon ovotjednih parlamentarnih izbora, raspoloženje kod naših berlinskih sugovornika se mijenja. „U slučaju promjene vlasti bi došlo do temeljnih promjena i poteškoća jer dosadašnje čvrsto opredjeljenje Hrvatske za EU i NATO je jako važno i poželjno za Berlin”, kaže Lukšić. Razlog strahu od mogućih promjene leži u hrvatskom predsjedniku i mogućem premijeru Zoranu Milanoviću.
„„Mi zaista s određenom dozom zabrinutosti gledamo na neke njegove pozicije. Mnogi su iziritirani i njegovom kandidaturom ali i nekim izjavama poput: ‚Hrvatska na prvom mjestu’. Zatim neki stavovi prema BiH su sporni, otrovni komentari na račun EU-a a na kraju i stav prema ratu u Ukrajini. Pa zatim i neke izjave u vezi sa sukobom na Bliskom istoku. Ukratko: u slučaju pobjede Milanovića postoji bojazan da bi Hrvatska mogla odjedriti u istom smjeru kao i Slovačka”, kaže Lukšić u razgovoru za DW.
„Milanović je inteligentan, ne znam zašto govori to što govori”
Kritika na račun Milanovića dolazi i iz socijaldemokratskih klupa u Bundestagu. Jedan od, po stažu, najdugovječnijih zastupnika, Josip Juratović, ni do sada nije krio svoje kritike prema nekim Milanovićevim potezima posebice kad je u pitanju Bosna i Hercegovina i ne skriva čuđenje njegovoj retorici koja već dulje vrijeme odvraća pozornost od njegove predsjedničke uloge.
„Ne znam zašto se Milanović ponaša tako. Ja sam ga upoznao, on je inteligentna osoba”, govori nam Juratović na rubu jednog sastanka parlamentarnog odbora za odnose s Europskom unijom. Pogotovo neke njegove antimigrantske i nacionalističke izjave su uzdrmale socijaldemokrate u Berlinu. „Jedno se može sigurno reći a to je da Milanović nije klasični socijaldemokrat”, kaže Juratović.
Pritom je Milanovićeva povezanost s tzv. Lex Perković, u međuvremenu pala u zaborav. Ovaj zakon je nekoliko dana prije službenog ulaska Hrvatske u Europsku uniju trebalo stvoriti temelje za odbijanje izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su kasnije u Njemačkoj osuđeni na doživotni zatvor zbog tzv. Udbinih ubojstava.
Čak i kod demokršćana, čija tadašnja kancelarka Angela Merkel je navodno odbila prisustvovati svečanost ulaska Hrvatske u EU upravo zbog ponašanja tadašnjeg premijera Milanovića, ova epizoda više ne igra neku ulogu. „Svijet je danas, jedanaest godina kasnije, jedan potpuno drugi svijet. Nitko se u Berlinu toga više ne sjeća”, kaže Haase. Važnije je, naglašava, ono kako se Milanović ponaša i što govori danas.
„Milanovićevi stavovi o Rusiji se itekako registriraju u Berlinu i u diplomatskom obliku i kritiziraju. I inače ono što Milanović u posljednje vrijeme govori nije dostojno jednog predsjednika. Recimo kada vlastiti Ustavni sud opisuje kao gangstere ili muhe. Ono što on trenutno provodi miriši na autokraciju i ne znam je li to dobro za Hrvatsku”, kaže demokršćanski političar. I on Milanovića vidi u društvu, ne toliko s Orbanom, koliko zbog socijaldemokratske pozadine bližem slovačkom premijeru Robertu Ficu.
„On pokušava SDP smjestiti desnije nego HDZ. Takav primjer imamo sada u Slovačkoj s Ficom koji također istupa pod krinkom socijaldemokracije i prodaje desne teze”, kaže Haase.
Želja za kontinuitetom
No kad je u pitanju odnos prema BiH za političkog analitičara Breya niti jedan od mogućih budućih predsjednika vlade u Hrvatskoj ne blista svojim stavovima.
„Milanović je očito veći nacionalist kada je u pitanju BiH. No, Plenković je već dosta toga blokirao u BiH i ignorirao državne institucije poput kolektivnog državnog Predsjedništva kako bi ostvario prava tamošnjih Hrvata. Plenković je do sada uspio dobro provesti tu poziciju u EU-u, a također i u Njemačkoj preko Europske pučke stranke ili CDU/CSU-a i ima moćnog saveznika u visokom predstavniku (koji je član CSU-a op.a.), kaže Brey.
Iako i on smatra da bi Berlinu nakon izbora u srijedu bio draži kontinuitet, on i u ponašanju Plenkovića vidi neke antidemokratske tendencije. „Njemačke analitičare pomalo zabrinjava Plenkovićev sve autoritarniji politički stil, koji će tim putem nastaviti ako se iznevjere njegove europske političke ambicije u kojima on sebe vidi na nekoj važnoj poziciji u Bruxellesu”, kaže Brey i zaključuje kako Plenković u Orbanu i Vučiću može imati zanimljiv primjer za politiku suprotstavljanja Bruxellesu, piše Deutsche Welle.
Posljednji put kad je bio u Berlinu, Milanović se u rujnu 2020., kao prvi gost u predsjedničkoj palači nakon završetka pandemijskog lockdowna, obrušio na Mađarsku koja se bodljikavom žicom bori protiv izbjeglica i rekao kako bi on „da je premijer”, prihvatio raspodjelu izbjeglica čime je zaradio simpatije domaćina.
Danas se iz Berlina mogu čuti drugačije poruke koje zvuče poput vapaja. „Nadamo se da će u ovim teškim sigurnosnim vremenima s hibridnim ratom iz Moskve Hrvatska ostati čvrsto usidrena na Zapadu”, zaključio je Lukšić.
Fenix-magazin/MD/DW
