Savezni radni sud Njemačke ponovno se bavi slučajem Egenberger. Riječ je o pitanju kada prednost imaju pravo Crkve na samostalno odlučivanje, njemačko zakonodavstvo ili europski propisi.
Savezni radni sud (BAG) u Erfurtu u četvrtak će ponovno odlučivati o odbijanju prijave za posao kandidatkinje bez vjerske pripadnosti od strane crkvenog poslodavca. Najviši radni suci moraju pritom utvrditi gdje su granice crkvenog radnog prava i kada se od kandidata može zahtijevati članstvo u Crkvi.
Što je povod tužbi?
Socijalna pedagoginja Vera Egenberger tužila je poslodavca nakon što se 2012. prijavila za privremeno mjesto savjetnice u Evangelističkoj organizaciji za dijakoniju i razvoj. Posao je uključivao izradu izvješća o provedbi UN-ove konvencije protiv rasizma u Njemačkoj. Kandidati su morali biti članovi kršćanske Crkve i poistovjećivati se s crkvenom misijom. Nakon što je Egenberger odbijena, smatrala je da je razlog upravo njezino nečlanstvo u Crkvi. Tvrdila je da je riječ o diskriminaciji jer članstvo nije bilo nužno za obavljanje tog posla.
Kako je crkveni poslodavac opravdao odbijanje?
Evangelistička organizacija pozvala se na pravo Crkve na samostalno uređivanje vlastitih pitanja, koje je zajamčeno njemačkim Ustavom. Prema njihovom stavu, Crkve imaju pravo zapošljavati osobe koje svojim članstvom potvrđuju pripadnost i podršku crkvenoj misiji.
Kako su sudovi dosad odlučivali?
Savezni radni sud proslijedio je slučaj Europskom sudu pravde (EuGH). Sud je 17. travnja 2018. potvrdio „pravo Crkava na autonomiju“, ali je naglasio da sudovi moraju procijeniti je li zahtjev za kršćanskom pripadnošću za konkretno radno mjesto „bitan, zakonit i opravdan“. Članstvo u Crkvi ne može se zahtijevati automatski za svako radno mjesto. Također je navedeno da njemački sudovi moraju zanemariti nacionalne propise ako su u suprotnosti s pravom Europske unije.
Nakon toga Savezni radni sud 25. listopada 2018. dosudio je Egenberger odštetu zbog diskriminacije u iznosu od gotovo 4.000 eura. Sud je zaključio da članstvo u Crkvi nije bilo potrebno za to radno mjesto.
Zašto je crkvena organizacija nastavila pravnu borbu?
Crkveni poslodavac smatrao je da je tom presudom povrijeđeno temeljno pravo Crkve na samostalno odlučivanje te je podnio ustavnu tužbu. Tvrdili su da Crkve same moraju odlučivati kada je neko pitanje dio njihove unutarnje autonomije.
Je li Ustavni sud podržao Crkve?
Da. Savezni ustavni sud prihvatio je ustavnu tužbu. Ustavni suci zaključili su da Savezni radni sud nije dovoljno uzeo u obzir interese crkvenog poslodavca i time povrijedio njegovo pravo na samostalnost. Sudovi, prema toj odluci, moraju pridavati posebnu važnost razumijevanju vlastite misije koje imaju same Crkve. Što je neko radno mjesto važnije za religijski identitet zajednice, bilo prema unutra ili prema javnosti, to je opravdanije zahtijevati članstvo u Crkvi.
Ipak, Ustavni sud potvrdio je da presude Europskog suda pravde imaju prednost pred nacionalnim pravilima te da zahtjev za crkvenom pripadnošću mora biti „bitan, zakonit i opravdan“. To znači da crkveni poslodavci ubuduće moraju vrlo precizno obrazložiti zašto je članstvo u Crkvi potrebno za određeno radno mjesto.
Što slijedi?
Savezni radni sud sada ponovno mora procijeniti koliko je članstvo u Crkvi bilo nužno za oglašeno radno mjesto. Ako nedostaju činjenice, slučaj bi se teoretski mogao vratiti Pokrajinskom radnom sudu u Berlinu. Vjerojatnije je da će suci u Erfurtu dodatno razjasniti postojeće činjenice i donijeti konačnu odluku. Nije isključeno ni novo obraćanje Europskom sudu pravde.
Fenix-magazin/DP/MMD
