Istaknuti njemački pjesnik i urednik Michael Krüger gostovao je u utorak u Zagrebu, gdje se u sklopu programa 5. Festivala svjetske književnosti nakladnika Frakture susreo s hrvatskom čitateljskom publikom, te u razgovoru s urednicom i književnicom Alidom Bremer predstavio svoje književno stvaralaštvo i nakladnički rad.
Goste središnjeg festivalskog programa tribina ‘Razotkrivanje’ uvodno je najavio programski direktor festivala i glavni urednik Frakture Seid Serdarević, koji je istaknuo kako je riječ o dvoje istaknutih dionika njemačke i europske književne scene.
“Možda najveći živući urednik i pjesnik njemačkog govornog područja, Krüger je jedan od najvažnijih suvremenih njemačkih pisaca i najveća legenda njemačkog nakladništva, čovjek koji je bio dugogodišnji urednik u nakladničkoj kući Hanser, bez koje bi ne samo njemačko, već i europsko nakladništvo izgledalo sasvim drugačije”, rekao je Serdarević.
S Kruegerom je na posljednjem književnom događanju trećega dana festivala razgovarala Bremer, urednica nekoliko njemačkih antologija hrvatske književnosti, prevoditeljica, književnica i promotorica hrvatske kulture u svijetu sa stalnom njemačkom adresom.
Bremer je istaknula kako je riječ o čovjeku koji je svoju karijeru započeo kao pisac, pjesnik, ali čiji je urednički rad s vremenom u percepciji njemačke javnosti značajem čak i nadmašio onaj spisateljski – na čelu nakladničke kuće Hanser objavio je čak 14 dobitnika Nobelove nagrade za književnost.
Ljubitelji poezije međusobno se prepoznaju
Krueger je susret s hrvatskim čitateljima počeo čitanjem svoje poezije i pričom o tome kako se najveća ljubav njegova života rodila 1942. u Zagrebu. Pjesme je počeo pisati jer je preko poezije lakše prenijeti sebe drugima, rekao je: “Čitajući pjesme lakše ćete se upoznati s osjećajima onoga tko ih je napisao, nego čitajući roman od recimo 600 stranica”.
“Ako pišete sonete, možete se sakriti iza forme, ali ako pišete pjesme u posebnoj formi, koje nisu podvrgnute samo toj formi, u tom se spoju ili povezivanju riječi pokazuje određena fizionomija koja se ne da sakriti. Mislim da je to razlog zbog kojeg pjesnici možda nisu toliko omiljeni u svijetu u kojem živimo”, pojasnio je.
No, zato pjesnici jedni druge prepoznaju ma gdje se u svijetu nalazili, a isto je tako lako u mnoštvu prepoznati one koji se istinski zanimaju za jednu takvu formu, smatra.
“Tako da mogu reći da nisam nikada patio misleći kako bi puno više ljudi trebalo pročitati moja djela. Bio sam sretan da sam imao i jednog jedinog čitatelja”, napomenuo je, jer “roman može napisati bilo tko, ali pjesništvo je najstarija forma i svi pokušaji da se pjesništvo ‘domesticira’ pravilima nisu bitno utjecali na pjesništvo kao takvo – i to je ono što je predivno kod poezije”.
Zašto nam trebaju kič-romani i krimići
Pjesnik, prozaik, književni kritičar, nakladnik i prevoditelj, Krueger (1943.) je autor nekoliko zbirki pjesama, kratkih priča i romana, za koje je dobio niz književnih priznanja i nagrada. Prvu zbirku pjesama “Reginapoly” objavio je 1976., a prvu zbirku priča “Was tun: Eine altmodische Geschichte” (Što bismo trebali učiniti: Staromodna priča”), 1984.
Od 1968. bio je urednik u muenchenskoj nakladničkoj kući Carl Hanser, a od 1995. do 2013. i njen direktor. Od 1981. uređuje časopis za suvremenu književnost Akzente. Predsjednik je Bavarske akademije lijepih umjetnosti iz Münchena, Njemačke akademije za jezik i pjesništvo iz Darmstadta, Akademije znanosti i umjetnosti u Mainzu i Umjetničke akademije u Berlinu. Živi u Muenchenu.
Krüger je istaknuo kako je za njegovu uredničku karijeru izuzetno važno formativno razdoblje bilo vrijeme koje je u 60-tim godinama prošloga stoljeća proveo u Londonu, gdje je radio u velikoj knjižari kraljevske kuće u robnoj kući Harrods. Tamo je, između ostalog, kako je kazao, upoznao brojne poznate njemačke pisce koji su živjeli u egzilu – 80 posto njih bili su Židovi a 20 posto komunisti.
“Danas su u Europi prevladale dvije stvari: to su kič romani i krimići. To je fenomen o kojem sam jako puno razmišljao i dosta i pisao”, rekao je Krueger.
“Čovjek se ne može ne zapitati što se tim ljudima vrti u glavi, je li to fenomen da se književnost danas doživljava samo kao zabava? To je moguće, jer društvo se promijenilo, ali zašto krimići? Moje jedino objašnjenje je da u društvu koje je sve složenije, gdje pojedinac više nema pregled nad situacijom, krimići možda predstavljaju jedinu priliku da nakon čitanja 350 stranica znamo tko je krivac – tko pozitivac, a tko negativac”, dodao je.
Poezija kao sredstvo promjene
On se osobno uvijek povodi za krilaticom da je “život prekratak da bi čovjek čitao loše knjige”: “To je vrlo mudra rečenica, zbog toga sam se uvijek trudio čitati dobre knjige, a što manje loših”.
Čitanje poezije najkomprimiraniji je oblik čitanja, a kad bi sve državne institucije, kao i privatne ustanove, prije početka bilo kojeg sastanka pročitale po jednu pjesmu, to bi promijenilo cijeli stil političke retorike koja bi uslijedila, smatra.
“Još je njemački pjesnik Novalis iz doba romantizma rekao da je ‘svaki čovjek društvo u malome’: znači, u našem ih genetskom programu ima puno, ali nas društvo tjera da od svih persona koje se skrivaju u nama izaberemo jednu koja mora funkcionirati. Supstancijalni izričaj brojnih ‘ja’ koji se skrivaju u pojedincu nije nešto na što se blagonaklono gleda u kapitalističkom društvu. Vjerojatno je cijela naša predodžba o tome što je čovjek, što je identitet nešto vrlo reducirano”, rekao je.
Stoga, kad bi morao promijeniti zanimanje, odabrao bi dvije stvari: “Za Lufthansu bih osmislio novi glazbeni program, a za njemačke ustanove poseban model promjene retorike”.
Danilo Kiš jedan od najznačajnijih pisaca druge polovice 20. stoljeća
Istaknuo je da je kao nakladnik često razgovarao s piscima o tome kako nastaju njihova djela, i uvijek se divio tome kako njegovi kolege u nekim zemljama uspijevaju, osobito u malim zemljama kao što je primjerice Hrvatska, koja nema veliko potencijalno tržište na kojemu bi čak i osrednja ili loša literatura pronašla svoju čitateljsku publiku.
“Pisac naprosto mora pronaći tu jednu jedinu moguću rečenicu, rečenicu koja je za njega pitanje života ili smrti, koja je presudna za njegov život. On je mora tražiti je dok je ne uspije zabilježiti na papiru. To je rad bez kraja, prokleti rad, rad kojemu uvijek prijeti neuspjeh, to je posao u kojem nema milosti”, rekao je.
Po njegovu mišljenju, opus srednjoeuropske književnosti od 1950. pa do nestanka Željezne zavjese jedan je od najznačajnijih u Europi, a Danilo Kiš jedan od najznačajnijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.
“Smatram da je njegova ‘Enciklopedija mrtvih’ jedna od najveličanstvenijih priča ikada napisanih”, ocijenio je.
- Festival svjetske književnosti, koji se u organizaciji nakladnika Frakture održava od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu, predstavit će hrvatskoj publici ukupno 52 gostiju iz 17 zemalja koji sudjeluju u 60-ak programa čiji je središnji fokus književnost i kultura njemačkog govornog područja.
Krueger će u srijedu u Dvorani Mueller Kina Europe održati predavanje o suvremenoj njemačkoj nakladničkoj sceni.
Fenix-magazin/SIM/Hina / Foto:fsk.hr
