Pola milijuna ljudi posjetilo je rock-koncert na kojem je nastupio pjevač koji u velikom dijelu Europe izaziva podjele. Marko Perković, poznatiji kao „Thompson“, nastupio je 5. srpnja na zagrebačkom Hipodromu pred masom kakvu rijetko viđa europski kontinent, prenosi Tichys Einblick, liberalno-konzervativni časopis.
Za mnoge Hrvate to je bila večer jedinstva i duboke emocije – dok su drugi taj događaj proglasili političkom provokacijom. „Berliner Zeitung“ nazvala ga je „društveno-političkim bankrotom“ i povukla predvidljive paralele s desnim ekstremizmom. No što se zapravo dogodilo te večeri? I zašto jedan pjevač u svojoj domovini budi toliku emociju, dok istodobno izaziva podsmijeh i nerazumijevanje u lijevo orijentiranom, ‘woke’ Zapadu?
U Zagrebu se 5. srpnja 2025. održao jedan od najvećih koncerata u europskoj glazbenoj povijesti – uz prisustvo otprilike pola milijuna ljudi. Već u prvih 24 sata od početka prodaje prodano je više od 280.000 ulaznica – vjerojatno nacionalni rekord.
Unatoč masovnosti, događaj je protekao bez većih incidenata. Posjetitelji su stigli iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore – iz Njemačke, Austrije, Skandinavije, pa čak i iz SAD-a. Uz glazbu, u prvi plan došli su elementi koji nadilaze klasični koncertni okvir: vjerski simbolizam, povijesno-političke poruke i emocionalni narativi – sve to dalo je večeri duboku društvenu dimenziju.
Simboličko ponovno osvajanje javnog prostora
Politički kontekst dao je događaju dodatnu važnost. Grad Zagreb od 2021. vodi lijevo-zelena platforma Možemo, na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, koja promovira sekularnu i progresivnu politiku, s naglaskom na multikulturalnost, rodnu ravnopravnost i kritički odnos prema nacionalnim mitovima. U takvom ambijentu, Thompsonov koncert – masovno okupljanje s kršćanskom porukom, domoljubnim nabojem i jasnim referencama na Domovinski rat – djelovao je kao izravan kontrast.
Mnogi su ga stoga protumačili ne samo kao glazbeni spektakl, već kao simboličko ponovno osvajanje javnog prostora od strane konzervativnih i vjerničkih krugova. Grad nije zabranio koncert, iako je u prošlosti kritizirao slična okupljanja – što su promatrači različito tumačili: neki kao dokaz demokratske tolerancije, drugi kao oportunističku šutnju u polariziranom društvu.
Rock, folklor i duhovnost
Marko Perković otvorio je koncert riječima: „Hvaljen Isus i Marija, dragi narode. Hvala vam što ste došli u ovolikom broju.“ Taj pozdrav, u Hrvatskoj svakodnevan, bio je i programska izjava – njegova glazba spaja rock, folklorne elemente i duhovni sadržaj. U središtu su teme domovine, obitelji, vjere i nacionalne opstojnosti.
Thompson je ključna figura hrvatske kulturne scene nakon raspada Jugoslavije. Njegova popularnost daleko nadilazi glazbu – za mnoge on simbolizira generaciju koja je prošla kroz rat, borbu za neovisnost i duboke društvene lomove. No istodobno ostaje jedna od najkontroverznijih osoba u zemlji – obožavan od pristaša, oštro kritiziran od protivnika, i u zemlji i u inozemstvu.
Kao mladi dragovoljac sudjelovao je u Domovinskom ratu. Umjetničko ime „Thompson“ preuzeo je po istoimenoj strojnici s kojom je otišao u rat. Njegovi pristaše to ne doživljavaju kao glorifikaciju nasilja, već kao biografski detalj.
Kontroverze ga prate desetljećima. Posebno se osporava uzvik „Za dom spremni“, kojim započinje njegovo najpoznatije djelo „Bojna Čavoglave“. U inozemstvu se često interpretira kao fašistički relikt iz doba ustaša, dok je u Hrvatskoj pravna interpretacija neujednačena.
Pjesma iz 1991. i pravni kontekst
Neka su ga hrvatska pravosuđa proglasila kažnjivim, druga ga pak priznaju kao legitimnog u kontekstu rata. Sam Perković više se puta javno distancirao od fašističke ideologije – je li to bilo iskreno ili taktično, ostaje predmet domaćih polemika.
Pjesma „Bojna Čavoglave“ nastala je 1991. u prvim mjesecima rata i širila se među braniteljima putem kazeta – davno prije njegovih velikih koncertnih nastupa. Postala je zvučni simbol otpora.
I u samoj Hrvatskoj mišljenja su podijeljena. Dok ga velik dio stanovništva vidi kao glas nacionalnog iskustva, liberalni intelektualci i novinari često ga kritiziraju – smatrajući njegovu simboliku nejasnom granicom između sjećanja i ideologije. Drugi pak upozoravaju da ne treba generalizirati publiku: mnogi su posjetitelji vjernici, tradicionalno odgojeni ili dio zajednice koja svoju istinu izražava drukčije nego zapadna moderna.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka bila je sekvenca sjećanja na žrtve Bleiburga – na ekranima se pojavila zapaljena svijeća i citat pokojnog biskupa Ante Ivasa. Ponovljena rečenica „Maranatha“ – „Dođi, Gospodine“ – potječe iz Novog zavjeta. U Hrvatskoj je Bleiburg duboko ukorijenjen u povijesno pamćenje, dok se u inozemstvu o njemu rijetko govori ili se promatra ideološki. Za mnoge prisutne, taj trenutak bio je izraz dostojanstvenog sjećanja.
Kolektivno sjećanje i vizualna simbolika
Perković je predstavio i svoj novi album „Hodočasnik“, s pjesmama poput „Ako ne znaš šta je bilo“, koje tematski i stilski prate njegov dosadašnji opus. Za njegove fanove ta je glazba više od umjetničkog izraza – ona je nositelj kolektivnog iskustva i pamćenja.
Vizualni vrhunac večeri bila je dronovska koreografija nakon nastupa s gitaristom Petrom Buljanom – stotine dronova oblikovale su simbole križa, Gospe i hrvatske zastave. Dok su mnogi to doživjeli kao čin identitetske potvrde, međunarodni mediji tumačili su ga i kao primjer nacionalno-konzervativne simbolike. Ovisno o perspektivi – duhovno ili politički nabijeno.
Oštra reakcija stigla je iz Beograda: predsjednik Aleksandar Vučić nazvao je koncert „velikom sramotom za Hrvatsku, ali i za Europsku uniju“, tvrdeći da su tamo promovirane „pro-nacionalističke i pro-nacističke vrijednosti“. Njegov rječnik svjedoči koliko su tenzije u postjugoslavenskom prostoru još uvijek prisutne.
Na kraju koncerta, Perković se obratio publici riječima: „Hvala vam za ovu predivnu večer zajedništva. Hvala Bogu.“ Mladima je poručio: „Vi ste jači i čvršći nego što smo mi ikada bili. Mi stariji sad možemo umrijeti u miru, jer Hrvatska je u sigurnim rukama.“
Ovo nije bio samo glazbeni ili nacionalni događaj – već simptom dubljih kulturnih napetosti koje sve više obilježavaju Europu. Dok se u zapadnoeuropskim društvima vjera, povijest i identitet često smatraju nazadnim, u državama poput Hrvatske oni su i dalje javno prisutni i društveno prihvaćeni. Time koncert označava kulturnu prijelomnicu – između postnacionalnog samorazumijevanja i povijesno ukorijenjene samopotvrde.
Neovisno o političkoj interpretaciji pojedinih elemenata, ostaje činjenica: Thompsonov koncert u Zagrebu bio je jedno od najvažnijih javnih događanja od stjecanja hrvatske neovisnosti. Pokazao je koliko su za mnoge Hrvate važni pojmovi domovine, vjere i povijesti. Istodobno, međunarodne reakcije otkrivaju koliko različito europske kulture tumače iste simbole. Upravo stoga potreban je dublji, kontekstualiziran pogled – osobito u vremenu kad kulturni identitet više nije samorazumljiv.
Fenix-magazin/MD/ Tichys Einblick
