Njemački liječnici svjedoče kako im dolazi puno manje bolesnika, ne zove se ni hitna pomoć ni u slučaju moždanog udara ili infarkta kad je svaka sekunda važna. Jer ljudi se boje zaraze – a onda umiru od svojih bolesti, piše Deutsche Welle.
Početkom travnja Thomas S. je pretrpio moždani udar. U Njemačkoj su tada već bile uvedena ograničenja za suzbijanje pandemije, iz Italije su stizale dramatične slike bolničkih odjela intenzivne skrbi prepunih teško bolesnih koji su zaraženi virusom korone. Thomas S. ima 50 godina i definitivno spada u “rizičnu skupinu” zaraze: prije četiri godine je preživio srčani infarkt, ima povišen šećer u krvi, ali i puši i pretil je.
Odjednom je shvatio kako nije u stanju uopće razaznati slova poruke koju je pisao na mobitelu, ali usprkos tome nije htio otići u bolnicu: “Pa to su žarišta zaraze korone, ne idem tamo pa da si još to navučem!”
Načelno je imao pravo: mediji su već tada bili prepuni napisa i upozorenja kako baš te bolesti koje on ima lako mogu voditi do teškog razvoja kod zaraze korone i mnogi koji su preminuli u ovoj pandemiji su doista imali takve poteškoće. Isprva nije bilo jasno niti je li netko siguran u bolničkim čekaonicama gdje bi neminovno mogli biti i ljudi koji misle kako su zaraženi. Ali bojati se ići doktoru – i nakon moždanog udara?
Thomas S. nipošto nije bio jedini: brojke zdravstvenog osiguranja ovog travnja pokazuju kako se na odjelima hitne službe smanjio broj slučajeva infarkta i moždanog udara za 30%. Ne odlazi se liječniku niti na pregled: kardiolozi i onkolozi kažu kako se broj pacijenata u njihovim ordinacijama – prepolovio. Bolesni su redom otkazivali već dogovorene termine jer su strahovali biti zaraženi koronom u čekaonici.
Brojke iz Njemačke odgovaraju iskustvu i u drugim državama. Međunarodna organizacija za moždani udar (World Stroke Organization) je veljači poslala upitnih na adresu više od 2000 liječnika u stotinjak zemalja i dobila informaciju kako je broj pacijenata pao za 50 do 70 posto u odnosu na prošlu godinu.
„Moždani udar i infarkt su hitni slučajevi gdje je odlučujuća svaka minuta, čak i u doba pandemije”, upozorio je još početkom travnja Christian Gerloff, primarijus Sveučilišne klinike Hamburg-Eppendorf u listu Der Spiegel. „Pacijenti nipošto ne trebaju izbjegavati bolnički tretman zato jer strahuju biti zaraženi.”
U Njemačkoj od infarkta godišnje umire 47.000 osoba, trećina premine izvan bolnice jer je prekasno ili uopće nije pozvana hitna pomoć.
Slično je sa moždanim udarom: u čitavom svijetu godišnje umire oko 14 milijuna ljudi, a i u Njemačkoj je to na trećem mjestu među uzrocima smrti, odmah nakon oboljenja krvožilnog sustava i karcinoma.
Pacijenti u bolnicu dolazili sami
Ozbiljan problem je ispao i sa uredbom o zabrani posjeta bolnicama: „Bolnice nam javljaju kako su i pacijenti sa moždanim udarom gotovo uvijek u bolnicu dolazili sami, bez pratnje nekoga iz obitelji. To znači da neurolozima često nije bilo moguće uopće dobiti važne informacije, na primjer što se točno dogodilo i koje lijekove pacijent uzima što je odlučujuće u postupku liječenja”, upozorava djelatnik Zaklade.
Slično je prošao i Thomas S.: dok je ipak konačno dospio u bolnicu prošlo je više dragocjenih sati. U međuvremenu više nije mogao niti govoriti. Svakom petom pacijentu koji i preživi moždani onda ostanu i dugoročne posljedice zbog kojih je onda ovisan o pomoći drugih. U Njemačkoj je to sudbina otprilike milijun osoba.
Izgledi za barem djelomičan oporavak su nešto bolji ako se što brže i djelotvorno krene u postupak rehabilitacije – to vrijedi i za slučajeve srčanog udara ili za tretman nakon karcinoma. Ali i tu je COVID-19 unio golemu pomutnju.
Institucije za rehabilitaciju također imaju goleme probleme jer im u pravilu nije moguće držati se odredbi o udaljenosti među osobama. Povrh toga su i djelatnici takvih institucija često i sami “rizična skupina” zbog svoje starosti ili prethodnih oboljenja. Zbog toga su i mnoge ambulante za rehabilitaciju morale drastično smanjiti broj pacijenata koje tretiraju.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
