Hrvatski način odgoja u mnogočemu se razlikuje od njemačkog. Hrvati vole reći kako su bliži jedni drugima, a Nijemci hladni. No, je li doista tako ili je samo njemački način odgajanja djece drugačiji, možda i učinkovitiji?
Američka spisateljica Sara Zaske je rođena u Americi, ali je nekoliko godina provela u Berlinu gdje je odgajala svoju djecu, te je napisala knjigu na temu odgoja djece. Knjiga se zove „Achtung Baby: An American Mom on the German Art of Raising Self-Reliant Children“.
– Knjiga otkriva da Nijemci znaju nešto što američki roditelji ne znaju (ili su možda zaboravili) o odgoju djece sa “selbstandigkeit” (pouzdanjem u sebe) i daje praktične primjere koje američki roditelji mogu koristiti kako bi vlastitoj djeci dali potrebnu slobodu izrasti u odgovornog, samostalnog čovjeka, rekla je u jednom intervjuu Sara Zaske.
Iako je Zaske usporedila američki i njemački način odgoja djece, u nastavku pročitajte nekoliko informacija iz njezine knjige koje možete usporediti s hrvatskim, odnosno svojim, načinom odgoja djece:
Kakav je njemački odgoj djece?
Zaske piše kako Nijemci njeguju osjećaj odgovornosti kod svoje djece, odnosno tome ih uče od malih nogu, rekla je za Dailymail.co.uk
Američki roditelji, smatra Saske, previše štite svoju djecu. Također i za hrvatske roditelje se može kazati kako su skloni svoju djecu pretjerano štiti. Nijemci se s takvim načinom odgoja ne slažu.
Dok sam boravila u Njemačkoj, rijetko sam kad čula njemačkog učitelja ili roditelja da viču “achtung” svojoj djeci. Taj termin rezerviran je za doista jaku opasnost. Njemački roditelji imaju veće povjerenje u sposobnost svoje djece da se brinu o sebi. Puštaju ih da sami učine neke stvari. Kad sam jednoj mami rekla kako ne bih moje dijete mogla tako pustiti, odgovorila mi je kako se i ona brine, ali se dijete mora naučiti kako se voziti podzemnom, kako se snalaziti u susjedstvu i slično. Jednostavno mora, piše autorica.
Djeca u vrtiću
Kada su odveli Sofiju odvela prvi dan u vrtić dočekao nas je „kaos“. Djeca su vikala, bacala igračke unaokolo i penjala se gore-dolje po ljestvama do visokog potkrovlja. Dok većina američkih vrtića stavlja naglasak na akademsko zbrinjavanje, njihovi njemački kolege se fokusiraju na društvene i emocionalne vještine koje se razvijaju kroz igru. Sve je to dio njemačke posvećenosti odgoju djece sa ‘selbstandigkeit’: samopouzdanjem.
Neka djeca sa 4 godine režu voće noževima
Neka djeca režu voće s noževima već sa četiri godine. Noževi u vrtiću nisu bili jako oštri, ali noževi u osnovnoj školi jesu, rekla je Zaske. Pozvati svoju djecu da kuhaju s vama i koriste pravo posuđe odličan je način da ih upoznate s učenjem kuhanja, rekla je Zaske.
Ostaviti bebu koja spava u kolicima ispred restorana
Zaske je to vidijela u Berlinu. Odrasli su sjedili kraj prozora kako bi mogli gledati bebu. Zaske u ovom slučaju nije slijedila njemački primjer. No, smatra da je glavni strah, kako će netko ukrasti dijete, prenaglašen. Ona u svojoj knjizi piše da se u SAD-u u prosjeku dogodi manje od 10 otmica dojenčadi godišnje. – Šanse da bebu pogodi grom su zapravo veće nego šanse da bude oteta, rekla je.
Nijemci dopuštaju petogodišnjacima da koriste šibice
Djeca koja idu u vrtić uz upute vatrogasaca i nazočnost članova osiguravajućih kuća potpuno slobodno mogu vani zapaliti vatru. – Kada sam vidjela svoje dijete kako samo koristi šibice, šokirala sam se ali i shvatila da to zapravo i nije tako strašno, napisala je autorica.
U takvoj situaciji mnoge mame drugdje, pa i u Hrvatskoj, bi već predvidjele opekotine na prstima, paljenje kose ili obrva, te šibicu koja bi mogla pasti na tepih i zapaliti cijeli stan.
Nijemci puštaju svoju djecu od 3 godine da se igraju čak i ako ih oni ne vide u svakom trenutku
Pustiti dijete da se igraju u parku velikog grada, a ima samo 3 godine. Bila sam iznenađena kada su prijatelji pustili svoju djecu, u dobi od 3 i 5 godina, da se igraju u berlinskom parku iako ih ne vide u svakom trenutku. Djeca su bila u blizini u zatvorenom igralištu, ali iza zida. Pustila sam Sophiju, koja je tada imala 3 godine, da se pridruži igri, ali sa bila u blizini nje i vidjela je.
Nijemci potiču djecu da što prije sama krenu u školu
Već s devet godina djeca u velikim gradovima poput Berlina sama odlaze u školu, a mnoga voze bicikle. Zabrinuta što će Sofiju pustiti da sama hoda ulicama Berlina, posavjetovala se s prijateljicom koja je rekla: – Najpametnije je pustiti je i pobrinuti se da ide na satove karatea.
– Shvatila sam kako djetetu treba dopustiti da samo odlazi u školu. U protivnom mu uskraćujete puno toga. Vidjela sam kako su moja djeca iznimno ponosna na sebe kad god samostalno urade nešto novo. To je vrlo važno za njihovo samopouzdanje. Najbolje što možete učiniti za svoje dijete je da ga nečemu naučite, a zatim ga pustite da to učini samo, pojasnila je autorica, rekla je Zaske za portal readingeagle.com
Šest godina koje su Zaske i njezina obitelj proveli u Berlinu uvjerilo ih je da američki način odgoja djeteta kojim se dijete previše štiti, šteti upravo onima koje žele zaštititi. Njezina knjiga opisuje kako joj je moderni njemački sustav dao dopuštenje da bude ono što jest i da svojoj djeci dopusti da budu ono što jesu.
Njemačka djeca se ne boje uzeti slatkiš od stranca
Kad je autorica bila u podzemnoj željeznici u Njemačkoj s kćeri Sofijom, koja je tada imala dvije i pol godine, nepoznata žena ponudila joj je slatkiš. Zaske je pokušala što diskretnije odmjeriti bombon, a Sofia ga je odmah uzela. Roditelji u Njemačkoj uče svoju djecu da nikada ne idu kući sa strancem, ali daleko manje se boje slatkiša koje stranac nudi.
Ranije razgovaraju o reprodukciji
Zaske piše kako je u Njemačkoj normalno da djeca već sa sedam godina nauče odakle dolaze bebe. – Mislila sam da je to prerano, ali sam uvidjela kako je korisno da to nauče u ranom seksualnom obrazovanju i shvatila je da ih to čini bolje zaštićenim od zlostavljanja i da se manje stide svojih tijela, izjavila je Zaske.
Suprotno njemačkim roditeljima, hrvatski roditelji razgovor o seksualnosti odgađaju koliko god mogu.
Podrška obitelji
Njemačka nudi pristupačnu brigu o djeci i izvanškolsku skrb, u skladu s prihodom. U Berlinu, gdje sam živjela, vrtić odnosno predškolsko obrazovanje postalo je besplatno za sve. A, tu su i tri godine porodiljnog i očinskog dopusta, uz djelomičnu plaću! Ipak, njemačko gospodarstvo još uvijek funkcionira. Jasno, mi u Americi bi mogli dodati nekoliko mjeseci plaćenog roditeljskog dopusta i godinu ili dvije subvencioniranog predškolskog odgoja, a da ne uništimo američku banku.
Fenix-magazin/MD
