Čim je čuo kako Hrvati u potresom stradalom području u Hrvatskoj trebaju pomoć, Sebastian Kurz (isto ime i prezime kao i austrijski kancelar), gradonačelnik Aichtala, njemačkog grada u okrugu Esslingen u Baden-Württembergu, odmah se aktivno uključio u akciju prikupljanja pomoći.
Razgovarala: Sandra Vidović
U razgovoru za portal Fenix-magazin.de gradonačelnik Sebastian Kurz je ispričao kako ga je mlada hrvatska obitelj Julijana i Marijo Čačić zamolila za pomoć nakon što su oni pokrenuti akciju prikupljanja pomoći za Petrinju. No, njihov stan u kojem su prikupljali pomoć bio je pretijesan primiti svu donesenu pomoć pa su se obratili gradonačelniku grada u kojem žive za pomoć. A sve je rezultiralo time da je Sebastian Kurz dao nalog za prikupljanje pomoći u prostorima Vatrogasne postrojbe Aichtala gdje su u roku od 24 sata prikupljena četiri kamiona hrane, higijenskih potrepština, vode, pokrivača, odjeće, šatora, vreća za spavanje, agregata za struju…
FM: Znamo da ste intervenirali na zamolbu mlade obitelji Julijane i Marije Čačića iz Aichtala, kako ste to u prvom trenutku doživjeli?
Da, za potres sam čuo od obitelji Čačić. Njemački mediji dotad nisu previše pisali o potresu koji se dogodio u Hrvatskoj, a i danas se vrlo malo o tome piše. Nakon što mi je gospođa Čačić napisala što se dogodilo, potražio sam na Internetu vijesti i vido fotografije, te shvatio koliko je to bio razoran potres. Tad sam odlučio objaviti poziv za donacije. Odlučio sam da stanovnici iz Aichtala i okolice ne moraju pomoć odvoziti u Stuttgart, nego da je bolje prikupljati pomoć u našem gradu. Stoga sam pokreno akciju, ali ni u jednom trenutku nisam mislio da će se odazvati toliki broj ljudi.
FM: Kako je akcija krenula?
Kao što rekoh, pokrenuo sam poziv za donacije, a obitelj Čačić je ponudila mjesto gdje se mogu donijeti donacije, koje bi se kasnije odnijele u Stuttgart. Sam sam donio dječju odjeću svoje kćeri, jer sam čuo da je stradalnicima potrebna uglavnom topla odjeća. Nakon što je bilo jako puno donacija, ali ne i prostora gdje su se sve donacije mogle odlagati, nazvao me i gospodin Lukić te kao i obitelj Čačić pitao mogu li nešto učiniti. Nazvao sam odmah zapovjednika Vatrogasne postrojbe koji mi je rekao kako šalje vozilo u koje možemo ukrcati donacije. Kad sam stigao u dvoranu, već je bilo nevjerojatno puno ljudi. Putem radija sam obavijestio građane, neka više ne dovoze donacije na adresu obitelji Čačić, već u Festhalle i dvoranu Vatrogasnog doma. Zapravo, mislio sam da ćemo gospodin Lukić i ja ostati u Festhalle i prihvatiti sve donacije, a onda je došlo nekoliko ljudi koji su donijeli pomoć i rekli da će nam pomagati 2-3 sata pri utovaru. Na kraju je bilo oko 20 do 30 volontera koji su nam pomogli u svemu. Ljudi su dolazili, donosili donacije i ostajali pomagati.
FM: Koliko Hrvata živi u vašoj zajednici i u okrugu Esslingen?
Vrlo dobro pitanje, ne mogu navesti točne brojke jer su mnogi uzeli i njemačko državljanstvo, ali procjenjujemo nekoliko stotina ljudi u gradu Aichtalu te oko 3.500 u okrugu Esslingen. No veliki dio Hrvata ima i njemačko državljanstvo tako da je taj broj znatno veći od ovoga kojeg sam naveo.
FM: Imate li hrvatskih prijatelja i poznanika?
Da, jedan upravo sjedi pored mene. Peru Vidovića poznajem od 2008. godine, jer smo se upoznali u Nürtingenu i imali smo mnogo zajedničkih projekata dok sam ja još bio član CDU-a. Oboje smo bili u odboru CDU-a, ja sam u to vrijeme bio s Junge Unionom, a Pero Vidović bio je u odboru CDU-a. Zbog mog poteza naši su se putevi malo razišli, ali zahvaljujući pomoći za Hrvatsku ponovno smo se našli na istom putu. Prijatelji smo na Facebooku i stoga uvijek možemo vidjeti tko od nas što radi. Prve večeri kampanje za prikupljanje pomoći razgovarali smo telefonom, a i Pero je sljedeći dan došao u Aichtal kako bi pomogao.
FM: Gospodine gradonačelniče, Vi ne samo da ste sudjelovali u organizaciji, već ste i aktivno pomagali u prikupljanju i utovaru pomoći u kamione?
Da, bilo je vrlo iscrpljujuće spakirati, natovariti i primati stalne telefonske pozive. Ali ponovio bih to bilo kada, a to ćemo ponoviti i u idućih sedam dana kada od subote do subote prikupljamo pomoć za Petrinju. A organizirat ćemo i sličnu akciju prikupljana pomoći u veljači ove godine
FM: Sve akcije pomoći su koordinirane?
Da, od tvrtke u Aichtalu smo dobili 3.000 četvornih metara skladišnog prostora, a imamo i vatrogasno udruženje Esslingen, koje će koordinirati prikupljanje pomoći za veljaču. A i naša vatrogasna služba Aichtal također koordinira donacije.
Uputio sam novi apel i razgovarao s generalnim konzulom RH u Stuttgartu Ivanom Sablićem o tome što je potrebno u pogođenim područjima. Tada sam napisao svim gradonačelnicima i vatrogasnim postajama u okrugu Esslingen i poslao popis onoga što je još potrebno. Odazvali su se i okolni gradovi kao npr. Reutlingen, Tübingen Ludwigsburg i Böblingen. Ovaj put imamo nekoliko dana unaprijed i veliki prostor za odlaganje donacija. Prva vatrogasna društva doći će ovih dana i donijeti šatore, grijalice i ručni alat. Sad je potrebno puno građevinskog materijala, a onda će početkom veljače veliki konvoj voziti prema Hrvatskoj. Bit će znatno veći od prvog konvoja kojeg smo poslali u Hrvatsku. Zamolili smo također i ljekarne da doniraju lijekove, ali i trgovine koje prodaju hranu za životinje, tako da ćemo i to slati u Hrvatsku.
FM: Vaš rad nije promakao ni Večernjem listu, koji je u dva navrata pisao o Vašoj angažiranosti u pomaganju stradalnicima u potresu. I naš portal Fenix-magazin je pisao o Vašoj akciji pomoći. Vaša zahvala Večernjaku i Fenixu prepoznata je i nagrađena od čitatelja sa više od tisuću lajkova i komentara. Kako stižete pomagati, a onda i sve pratiti na internetskim stranicama?
-Bio bih najsretniji da dan traje 48 sati, što je nemoguće. Ipak uz pomoć hrvatskih prijatelja pratim i pisanje ta dva hrvatska medija ovdje u Njemačkoj. Puno radim ali nađem vremena i za društvene mreže. Inače, to ne bih mogao raditi da to doživljavam to kao negativni stres. To shvaćam kao posao koji me ispunjava zadovoljstvom jer to činim s punim uvjerenjem kako bih pomogao ljudima ne samo u Hrvatskoj već i ovdje u Aichtalu. Kada vidite da drugi cijene i priznaju vaš rad, onda su to stvari koje raduju i koje nas sve pune novom snagom.
FM: Za kraj, planirate li posjet Hrvatskoj?
Definitivno. Želio bih otputovati u jedno od pogođenih područja, ali ne želim sada ometati rad onih koji tamo pomažu. Pričekat ću i djelovati odavde, ali također sam spreman i sam odvesti konvoj do pogođenog područja ako to bude potrebno. Ali mislim da je bolje za otprilike godinu dana stupiti u kontakt s stanovnicima malih sela i organizirati daljnju pomoć. Možda će se razviti i partnerstvo, jer to vidim dugoročno. Nikad nisam bio u Hrvatskoj tako da će moj sljedeći odmor definitivno biti u toj meni dragoj zemlji čijim ljepotama sam se dosad divio samo na slikama i televizijskim prilozima.
Fenix-magazin/MD/Sandra Vidović
