Njemačke tvrtke su toliko očajne u želji da privuku i zadrže radnike da im nude mogućnosti poput dužih godišnjih odmora, kraćeg radnog vremena i fleksibilnih smjena, iako zaposlenici u toj zemlji već rade najmanji broj radnih sati u razvijenom svijetu, piše HINA.
Prošle je godine željeznički operator u državnom vlasništvu Deutch Bahn, jedan od najvećih državnih poslodavaca, ponudio radnicima mogućnost izbora između 6 dodatnih dana odmora, povišice od 2.6 posto ili jednog sata manje u radnom tjednu.
Od otprilike 137.000 zaposlenika kojima je dan taj izbor, 58 posto je odlučilo uzeti dodatne dane godišnjeg na već postojećih 28 ili 30 dana, 40 posto je odabralo povišicu, a tek 2 posto je smanjilo svoje radni tjedan s 39 sati na 38.
„U Njemačkoj je tema demografskog pomaka veliki problem. Suočeni smo s velikim izazovom kako privući zaposlenike i učinit ih vjernima nama. Moramo razmišljati o tome što zaposlenici žele“ za Reuters je izjavila voditeljica radnih uvjeta u Deutsche Bahnu Sigrid Heudorf.
Odabir odmora pretežito je izražen među ženama, koje broje samo 23 posto zaposlenika Bahna, doduše više nego 22 posto u 2012. Cilj im je zaposliti 25 posto žena do 2020.
Nijemci rade manje sati od većine, odnosno 1.363 sata po radniku u 2016., što je puno manje nego 2000. kad su radili u prosjeku 1.452 sata, navodi Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD).
Za usporedbu, u 35 članica OECD-a prosječno se godišnje radi 1.763 sata, s time da prosječni američki radnik radi 1.783 sata, dok meksički radnici rade u prosjeku 2.255 sati godišnje.
Neuobičajeno jak ekonomski rast, zajedno s manjkom radne snage, izazvao je u njemačkim kompanijama veću zabrinutost u vezi privlačenja radnika nego u drugim vodećim gospodarstvima, pokazalo je istraživanje tvrtke za zapošljavanje ManpowerGroup.
Više od polovice njemačkih poslodavaca ima problema sa zapošljavanjem radnika u odnosu na globalni prosjek od 45 posto, dok 82 posto velikih tvrtki izvješćuje o poteškoćama, pokazalo je istraživanje. Najteže je pronaći vješte trgovce, inženjere i tehničko osoblje.
U Deutsch Bahnu radnici rade oko 1.600 sati godišnje, više od njemačkog prosjeka. To je standardnih 39 sati tjedno u usporedbi s 35 sati u industrijskom sektoru proizvođača automobila i inženjerskim tvrtkama.
Nakon niza štrajkova, sindikat IG Metalla, koji predstavlja 3.9 milijuna radnika tog sektora, dogovorio je da se radnicima omogući smanjenje radnog tjedna na 28 sati na dvije godine ako trebaju brinuti za svoju djecu ili druge članove obitelji.
Deutsche Bahn treba zaposliti 19.000 radnika kako bi zamijenio val umirovljenih baby boomera. U proteklih pet godina već je zaposleno 60.000 novih zaposlenika.
Potreba za zapošljavanjem mora se nastaviti i u doglednoj budućnosti: 44 posto trenutnih zaposlenika je starije od 50, dok je 28 posto iznad 55 godina starosti.
„Ljudi možda nisu shvatili koliko je fleksibilnosti moguće s Deutsche Bahnom“ kaže Heudorf.
Deutsche Bahn je stvorio digitalno tržište koje omogućuje radnicima da mijenjaju smjene. Također, zaposlenici mogu otvoriti „vremenski račun“ kako bi sačuvali nekorištene dane godišnjeg odmora i prekovremene za slobodnu radnu godinu ili razdoblja od pola radnog vremena.
Dok vlakovi moraju kretati na vrijeme, fleksibilno raspoređivanje osoblja privlači roditelje koji žele pokupiti djecu ili putnike koji žele raditi četiri duga dana i potom imati dug vikend.
„Kad vlak ode, netko mora biti na njemu. Ali (fleksibilno raspoređivanje) funkcionira mnogo bolje nego što mislite. Osim toga ti programi čine da se zaposlenici osjećaju uključeno. Oni razumiju gdje i zašto postoje limiti u kompaniji“, zaključuje Heudorf.
Fenix-magazin/IM/Hina
