S ratom u Ukrajini, u Njemačkoj oživljavaju i strahovi koji su se činili suvišnim nakon kraja Hladnog rata. Neki kupuju zalihe, a drugi se pitaju: kako država zapravo štiti svoje građane?, piše DW.
Koja je razlika između civilne zaštite i zaštite od katastrofa?
Civilna zaštita se širom svijeta smatra humanitarnim zadatkom i uživa posebnu zaštitu prema međunarodnom pravu.
U civilnoj zaštiti, njemačka savezna vlada ima zadatak štititi stanovništvo od ratnih opasnosti i ublažavati posljedice rata.
U okviru zaštite od katastrofa njemačke savezne pokrajine su odgovorne za preventivu i zaštitu u slučaju većih nesreća i katastrofa u mirnodopskim uvjetima.
Međutim, civilna zaštita i zaštita od katastrofa su koncipirane kao „integrirani sustav pomoći”. To znači da sredstva koja Savezna vlada stavlja na raspolaganje u okviru civilne zaštite pokrajine mogu koristiti u zaštiti od katastrofa, kao i vlastite resurse. Isto tako: u slučaju obrane, pokrajinske organizacije aktivne u sferi zaštite od katastrofa stavljaju na raspolaganje svoje ljude i sredstva.
A što je to samopomoć i samozaštita?
U slučaju teške katastrofe ili katastrofe koja pogodi veliki dio zemlje, ne može se pomoći svima u isto vrijeme. Građani bi zato trebali biti u stanju premostiti vrijeme do dolaska stručne pomoći – to je samopomoć. Kako navodi Savezno Ministarstvo unutarnjih poslova, cilj je da građani znaju kako se ponašati u opasnim situacijama i kako pružiti prvu pomoć. Osim toga bi trebali biti u stanju preživjeti najmanje deset dana bez kupovine osnovnih prehrambenih proizvoda i bez tekuće vode.
Samozaštita je zadatak mjesnih zajednica: radi se o zaštiti stanovništva, firmi i organa vlasti od opasnosti koje prijete u slučaju rata ili katastrofe. Ako dođe do oružanih sukoba, mjesna zajednica odnosno općina može izdati opća uputstva o tome kako se stanovništvo treba ponašati.
Tko konkretno štiti stanovništvo?
Na kraju krajeva, to su uglavnom volonteri: okosnicu prevencije opasnosti čine komunalne vatrogasne jedinice, koje su obučene za zaštitu od požara, tehničku pomoć i, u nekim slučajevima, obranu od nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja. Služba za tehničku pomoć (THV) je također spremna. Postoje i humanitarne organizacije kao što su Crveni križ ili Johanniter, koje su se obvezale da će surađivati s pokrajinskim vladama u slučaju katastrofe. Može se zatražiti i pomoć savezne policije ili vojske.
A kako se upozorava na opasnost?
Poruke upozorenja se šire preko radija i televizije, interneta i telekomunikacijskih providera, ali i primjerice putem digitalnih gradskih displeja, vozilima s vanjskim zvučnicima ili preko informacijskog sustava njemačke železnice. Osim toga, postoji i aplikacija „NINA” Savezne službe za civilnu zaštitu i pomoć u katastrofama, koja upozorava na opasnosti i daje savjete za hitne slučajeve širom Njemačke.
Sirene već odavno ne postoje svuda, što se sada smatra nedostatkom – pa je savezna vlada 2021. pokrenula program financiranja reaktiviranja tih uređeja.
Postoje li javna skloništa?
Prema navodima njemačkog Saveznog zavoda za poslove s nekretninama, u zemlji više ne postoje javna skloništa.
Nakon završetka Hladnog rata, sigurnosna situacija je ponovo procijenjena – i takva skloništa su oznsačena kao suvišna, jer ne nude nikakvu zaštitu od prijetnji kao što su klimatske promene, prirodne katastrofe i terorizam. Pored toga, protiv javnih skloništa govore i visoki troškovi održavanja te vrlo kratko vrijeme upozorenja u slučaju napada.
A što je s hranom?
Savezni zavod za poljoprivredu i ishranu decentralizirano uskladištava rižu, mahunarke i kondenzirano mlijeko – kao dio civilne robne rezerve za izvanredne situacije. Njihova je svrha premošćenje „kratkoročnih uskih grla u snabdijevanju”.
Cilj je da se posebno u gradovima doprinese osiguravanju stanovništva najmanje jednim obrokom dnevno. Pored toga, za opskrbu kruhom, u „Saveznim rezervama žitarica” su uskladišteni pšenica, raž i zob.
Fenix-magazin/MMD/DW
