Ako planirate godišnji odmor, dobro je upoznati se sa zakonima o radu kada su u pitanju dani plaćenog odmora za zaposlenike u Njemačkoj. Pravo na plaćeni odmor (bezahlter Urlaub) za radnike u cijeloj zemlji regulirano je saveznim Zakonom o odmoru (Bundesurlaubsgesetz).
Tko ima pravo na plaćene dane odmora?
Ne samo da zaposlenici s punim radnim vremenom imaju pravo na odmor već i zaposlenici s nepunim radnim vremenom, zaposlenici na određeno vrijeme, a u nekim slučajevima i pripravnici.
Na koliko dana odmora imam zakonsko pravo?
Za razliku od drugih zemalja poput SAD-a i Kanade, gdje plaćeni odmor nije zajamčen ili iznosi samo deset dana, u Njemačkoj broj slobodnih dana na koje imate pravo ovisi o tome koliko radite.
Radnici sa šestodnevnim radnim tjednom imaju pravo na godišnji minimum od 24 dana godišnjeg odmora.
Za zaposlenike koji rade pet dana u tjednu to je 20 dana godišnjeg odmora godišnje, a za one koji imaju četverodnevni tjedan to je 16 dana u godini.
Ljudi koji rade tri dana u tjednu imaju 12 dana odmora svake godine; dvodnevni tjedan daje jedan do osam dana odmora; jednodnevni radni tjedan znači da netko ima pravo na četiri slobodna dana.
Ali ove su brojke samo propisani minimum. Ovisno o kolektivnom ugovoru koji imate s poslodavcem, mogli biste imati više dana odmora od zakonskog minimuma. Na primjer, u mnogim zanimanjima u zemlji uobičajeni su 30-godišnji plaćeni godišnji odmor.
Zakon nekim skupinama ljudi dodatno odobrava više odmora. Na primjer, teško hendikepirani zaposlenici s petodnevnim radnim tjednom dobivaju dodatnih pet slobodnih dana godišnje, što znači da imaju pravo na 25 dana odmora.
Postoje i brojni takozvani “posebni praznici”, uključujući vaše vjenčanje (ako padne radnim danom), rođenje vašeg djeteta i u nekim slučajevima preseljenje.
Odmor za mlade
Za mlade se pravo na godišnji odmor razlikuje ovisno o dobi. Pravno, minimalni broj dana odmora za one koji su na početku kalendarske godine mlađi od 16 godina je 30 radnih dana.
Za mlade koji na početku kalendarske godine još nisu navršili 17 godina, to je 27 radnih dana; za mlade ispod 18 godina to je 25 radnih dana.
Što ako sam novi zaposlenik?
Puno pravo na godišnji odmor novi zaposlenici stječu tek nakon šest mjeseci u svojoj tvrtki. U Njemačkoj je probacijsko razdoblje (Probezeit) od šest mjeseci tipično za nove zaposlenike. Za to vrijeme bilo koja strana može raskinuti ugovor – obično uz dva tjedna unaprijed.
Važno je napomenuti da se ovih šest mjeseci rada može rasporediti na dvije kalendarske godine. Također, pravo zaposlenika na godišnji odmor ne ovisi o tome je li on ili ona stvarno radio u tom razdoblju.
Ako ste novi zaposlenik, tijekom probnog razdoblja imate pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora po cijelom mjesecu rada. To znači da biste, ako s novom tvrtkom radite samo tri mjeseca i želite na godišnji odmor, imati samo pravo na proporcionalni dopust.
Međutim, poslodavac i zaposlenik mogu se složiti da neće poštivati to probno razdoblje i njegova pravila. Ako, na primjer, tvrtka to dopušta, radnik može uzeti dopust nakon samo dva mjeseca od početka svoje nove uloge u tvrtki.
Bili ste bolesni i niste mogli iskoristiti godišnji odmor. Koja su vaša prava?
Ako ste bili bolesni tijekom cijele kalendarske godine i niste mogli uzeti dane odmora, još uvijek imate pravo na “bezahlter Urlaub” i možete ih iskoristiti u prva tri mjeseca sljedeće kalendarske godine.
Ako vam se dogodi da se tijekom godišnjeg odmora razbolite, broj dana ne računa se kao plaćeno slobodno sve dok to prijavite poslodavcu i predate liječničko bolovanje do trećeg dana bolesti.
Mogu li prenijeti dane odmora od prošle godine?
Preostali praznici iz prethodne kalendarske godine mogu se prenijeti na sljedeću godinu, ali obično se moraju uzeti u prva tri mjeseca nove kalendarske godine osim ako se poslodavac i zaposlenik ne dogovore drugačije.
Pravo na godišnji odmor uglavnom je ograničeno na odgovarajuću kalendarsku godinu, što znači da zaposlenik “nikako ne bi trebao računati na to” da može prenijeti te dane na sljedeću godinu, rekla je Ina Koplin, pravnica specijalizirana za radno pravo za Der Spiegel.
Koplin je dodala da je prenošenje gofdišnjeg odmora obično moguće samo u slučaju da radnici nisu mogli uzeti odmor iz osobnih razloga poput bolesti ili razloga koji su povezani s tvrtkom, kao što je primjerice kada se odmor ne može uzeti zbog nedostatak osoblja.
Neke tvrtke također dopuštaju da se određeni broj dana, često i pet, prenese u sljedeću godinu.
Poslodavci koji zaposlenicima nude novac umjesto odmora nisu dozvoljeni
Poslodavci ne smiju zaposlenima dodijeliti novac umjesto slobodnog vremena. To je u skladu sa svrhom saveznog zakona i njegovom namjerom da poštuje pravo na rekreaciju i odmor radnika.
Iznimka postoji ako se radnički dopust više ne može odobriti u cijelosti ili djelomično zbog prestanka radnog odnosa. U iznimnim slučajevima poput ovih, dani odmora mogu se financijski isplatiti.
Zapošljavanje za vrijeme odmora je zabranjeno
Zaposlenici na godišnjem odmoru ne smiju se zaposliti jer je to protiv svrhe plaćenog odmora.
Ako poslodavac otkrije da se njegov zaposlenik bavi samozapošljavanjem ili se bavi djelatnostima kako bi primio novčanu naknadu, više nije obvezan plaćati naknadu za razdoblje “dopusta”. Ako ga je tvrtka već platila, taj se iznos može povratiti.
Volonterski rad, poput prodaje kobasica na štandu vaše obitelji na festivalu ili poduzimanja neplaćenog rada na putovanju u inozemstvo, nije zabranjeno prema ovom pravilu.
Što se događa kada se ne slažem sa svojim poslodavcem u vezi s tim kada i koliko dugo želim uzeti godišnji odmor?
Poslodavci su općenito dužni uzeti u obzir želje svojih zaposlenika kada su u pitanju njihovi traženi praznici. Ako značajan broj zaposlenika želi istodobno ljetovati, tvrtka je dužna pronaći pošteno rješenje uz pažljivo razmatranje svojih poslovnih potreba.
Tvrtka osim toga ne može zaposleniku jednostavno rascjepkati dane godišnjih odmora po svojoj želji (npr. Jedan slobodan ovdje, četiri slobodna dana nekoliko dana kasnije i tri slobodna dana u nekoliko tjedana). Ono što većina radnika ne zna jest da zapravo imaju pravo na uzastopni dopust; prihvatljivo je uzimanje najmanje dvanaest radnih dana odjednom.
Ako se ne slažete s poslodavcem u vezi s plaćenim dopustom, nije dobra ideja jednostavno ga uzeti bez odobrenja.
U sudskom slučaju koji je uključivao Nijemca koji je samoinicijativno uzeo dopust, iako ga njegov poslodavac nije odobrio, suci u Krefeldu, Sjeverna Rajna-Vestfalija, u načelu su smatrali da je njegovo otpuštanje bez najave dopušteno.
Ipak, suci su ocijenili postupke poslodavca preoštrim i predložili su da se postigne nagodba između obje strane. U konačnici, zaposlenik nije otpušten i umjesto toga je dobio upozorenje.
Fenix-magazin/IM
