U Njemačkoj su učestali napadi na amaterske nogometne suce. No zanimljivo je da se u drugim sportskim disciplinama nasilje protiv sutkinja i sudaca ne bilježi.
Anketa koju je proveo DW među timovima raznih sportskih disciplina u Njemačkoj na vidjelo iznosi iznenađujuće jasan rezultat: fizičko nasilje protiv sudaca amatera se izvan nogometa uopće ne pojavljuje ili je potpuni izuzetak, piše Deutsche Welle
Njemački odbojkaški savez (DVV, oko 410.000 članova, 56.000 sudaca u dvoranama) je izvijestio o “najgorem” kod njih zabilježenom slučaju: jedan sudac je u hodniku bio stjeran u kut i netko je udario njegov – kufer. A nije rijetkost ni da čak reprezentativci sucima ukazuju na pogrešne odluke, iako su te odluke na štetu tih samih igrača, navodi DVV.
U košarci, čiji je savez prema broju članova (oko 210.000) na trećem mjestu među timskim sportskim disciplinama u Njemačkoj, “aktualno nisu poznati slučajevi fizičkog nasilja prema sutkinjama i sucima”, kaže profesor Lothar Bösing sa Sveučilišta Tübingen.
U Njemačkom košarkaškom savezu (DBB) je Bösing kao zamjenik predsjednika zadužen za oko 10.500 sutkinja i sudaca. Slučajevi verbalnih ispada protiv sudaca koji se događaju tu i tamo se odlučno sankcioniraju, kaže Bösing. Ali se to ne može usporediti s teškom situacijom s kojom se suočavaju suci amateri u nogometu, ističe Bösing: “Načelno smatram da se u košarci suci više poštuju nego što je to slučaj u nogometu.”
Kazna ako dodirneš suca
Čak i u sportskim disciplinama u kojima se sportsko natjecanje odvija fizički “žešće”, suci amateri se ne moraju plašiti za svoju sigurnost. “Ta problematika je potpuno nepoznata u američkom nogometu”, kaže Robert Huber, predsjednik Saveza za američki nogomet u Njemačkoj (AFVD, 67.000 članova, 1200 sudaca). “Već i samo dodirivanje jednog suca odmah dovodi do kazne isključenja iz igre”, pojašnjava Huber.
Zašto se onda nasilje protiv sutkinja i sudaca povećava upravo u nogometu?
“Po mom mišljenju to ima veze s kontrolom reagiranja iz afekta, to znači kontrolirati sam sebe. Tom regulacijom emocija ne vladaju baš svi nogometaši optimalno”, kaže u izjavi za DW Marion Sulprizio, psihologinja pri Njemačkom fakultetu za sport u Kölnu.
“Možda su u nogometu češći ti ljudi koji snažno žele iskazati svoje emocije, ljudi kojima je fizički aspekt vrlo bitan, biti čvrst, biti borben. To u određenim situacijama može dovesti do kurcšlus-reakcije koju pojedinac onda nema više pod kontrolom”, pojašnjava Sulprizio.
Nogomet može štošta naučiti od drugih sportskih disciplina, ističe ona: „Naučiti ophoditi se prema drugima s više poštovanja i slijediti pravednu igru ne samo na terenu, već u čitavom svom okruženju. Odgovornost za to preuzimaju svi: treneri, igrači, dužnosnici i publika. Reguliranje emocija se mora vježbati. U nekim sportskim disciplinama to izgleda ide brže nego u nogometu.”
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
