Dolazi i taj dan: u petak 15. travnja Njemačka će se potpuno povući iz nuklearne energije. To se trebalo dogoditi krajem prošle godine, ali je vlada odgodila rok kako bi smanjila rizik od energetske krize zbog ukrajinskog rata. Sljedeći tjedan, dakle, gase se posljednja tri reaktora, u elektranama Neckarvestheim, Isar i Emsland, piše Njemačka novinska agencija (dpa).
Kako nuklearna elektrana proizvodi električnu energiju?
Nuklearna elektrana je termoelektrana na atomsko gorivo. Kontrolirana fisija u reaktoru oslobađa energiju koja vodu pretvara u paru. Para pokreće turbinu, a turbina je generator električne energije.
Kako izgleda proces gašenja reaktora?
Prema EnBW-u, operateru elektrane Neckarvestheim 2, snaga reaktora kontinuirano se smanjuje umetanjem kontrolnih šipki u jezgru reaktora. Kontrolne šipke koje apsorbiraju neutrone oslobođene fisijom atomske jezgre usporavaju i zaustavljaju fisiju.
Elektrana zatim isključuje generator iz električne mreže i potpuno gasi generator. Procedura gašenja ista je kao i tijekom redovnog pregleda, kaže direktor bavarske elektrane Izar 2 u Bavarskoj Carsten Müller. Reaktor se gasi nakon što je isključen iz mreže “i to traje oko četvrt sata”, rekao je Müller.
Tek tada počinje pravi posao. Radioaktivno gorivo se uklanja i prenosi u bazen za hlađenje na nekoliko godina. Zatim se spremaju u posebne spremnike. U Njemačkoj sada postoji 16 odlagališta visokoradioaktivnog otpada. Bazeni i tzv. kotačići od čelika i betona nalaze se unutar ili uz elektrane.
Postoji li u Njemačkoj trajno odlagalište visokoradioaktivnog nuklearnog otpada?
Ne postoji, a Vlada još traži rješenje za konačni depozit. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ne pitajući javnost, domaći su političari odabrali rudnik Gorleben u Donjoj Saskoj, stotinjak kilometara jugoistočno od Hamburga.
Plan je propao pod pritiskom velikih prosvjeda. Rasprava o novom odlaganju, sada uz sudjelovanje javnosti, traje već oko šest godina i često je žučna jer, naravno, nitko u susjedstvu ne želi radioaktivni otpad.
Predsjednik Saveznog instituta za zbrinjavanje nuklearnog otpada (BASE) Wolfram König priznaje da proces konačnog skladištenja radioaktivnog otpada nije niti zamišljen kao rješenje svih problema. Na kraju će netko morati tolerirati plan.
“Koji god stav zauzeli o nuklearnoj energiji, otpad je sada tu gdje jest. Naš je posao sada ne prepustiti problem budućim generacijama”, rekao je König.
Nuklearna energija također ostavlja otpad srednje i niske radioaktivnosti. Njemačka barem za to već ima rješenje: bivši rudnik željeza Konrad u Salzigitteru, sedamdesetak kilometara jugoistočno od Hannovera. Odlaganje je dobilo zeleno svjetlo i trebalo bi početi 2027. godine.
Koliko radioaktivnog otpada ima u Njemačkoj?
Treba razlikovati otpad visoke, srednje i niske radioaktivnosti. U prvoj kategoriji uglavnom se koristilo gorivo iz elektrana i istraživačkih reaktora. BASE procjenjuje da to čini oko pet posto volumena radioaktivnog otpada, ali proizvodi 99 posto radioaktivnosti.
No, zbrinjavanje manje opasnog radioaktivnog materijala, primjerice kontaminiranih dijelova demontiranih elektrana, također je ozbiljan izazov. BASE procjenjuje da u Njemačkoj postoji oko 620.000 kubičnih metara takvog otpada.
Ministrica ekologije Steffi Lemke nedavno je najavila da će rudnik Konrad primiti oko 300.000 kubika tog otpada. “To je otprilike količina 100 olimpijskih bazena”, rekla je.
Otpad predviđen za odlaganje u rudniku sada se nalazi u više od 30 skladišta diljem Njemačke. Nadležni još uvijek traže rješenje za ostatak otpada srednje i niske radioaktivnosti.
Zašto otpad jednostavno ne ostane u skladištima?
Jer samo skladištenje duboko pod zemljom eliminira rizik, ne samo od zračenja, već i od krađe. “Beton, bodljikava žica i stražarske ekipe” ne mogu zamijeniti ovo rješenje, kaže Koenig.
Što će biti sa zemljištem na kojem su sada elektrane?
Ekološki aktivisti žele da sadašnji kompleksi postanu zelene livade, ali to ne ide tako. Prije svega, čak i nakon uklanjanja goriva i drugog radioaktivnog otpada, same će zgrade godinama i dalje slabo zračiti i stoga se ne mogu jednostavno srušiti.
BASE procjenjuje da će potpuna demontaža triju elektrana trajati 15 godina, a rušenje potonje još dvije godine. Operater elektrane Emsland, RWE, procjenjuje da će lokacija biti bez zaostale radioaktivnosti 2037. godine.
Može li se Njemačka ugledati na nekoga u procesu zbrinjavanja elektrana i skladištenja otpada?
U 2021. godini Međunarodna agencija za atomsku energiju registrirala je 198 nuklearnih elektrana u svijetu koje su zatvorene ili su u postupku zatvaranja. Samo u 20 slučajeva obustava je u potpunosti završena. Nekim zemljama nedostaju resursi i infrastruktura za dovršetak procesa. Švedska, Finska i Švicarska, primjerice, još uvijek traže mjesto za podzemno skladištenje.
Njemačko ministarstvo okoliša navodi da u Europi i svijetu još uvijek ne postoji funkcionalno skladište za visokoradioaktivni otpad. Barem ne za onu koja nema nikakve veze s vojnom uporabom nuklearnog materijala.
Tko plaća izlazak iz nuklearne energije
Izlazak iz nuklearne energije očito će puno koštati. Vladino povjerenstvo procijenilo je ukupne troškove na 48,8 milijardi eura, uključujući gašenje i demontažu nuklearnih elektrana, transport i skladištenje otpada.
Zbog toga je osnovan fond koji su također morali puniti operateri elektrana. Taj je novac namijenjen zbrinjavanju otpada u svim fazama do konačnog skladištenja. Operateri su također uključeni u financiranje gašenja i demontaže reaktora. RWE je procijenio trošak nakon gašenja nuklearne elektrane na 500 milijuna do milijardu eura, ovisno o veličini, starosti i broju radnih sati.
Fenix-magazin/MMD/DPA
