Pod naslovom “Jugoliga” u Baden-Württembergu: Masovne tučnjave i Titovi dresovi, portal njemačkog lista Der Spiegel objavio je podulji prilog o nogometnom natjecanju koje se od 1971. do 1992. godine održavalo u Baden-Württembergu pod nazivom Jugoliga.
Za mnoge je nepoznato kako su neki hrvatski nogometni klubovi koji danas igraju u njemačkim ligama tada igrali tu jedinstenu ligu koja je postojala u Baden-Württembergu. Klubovi su tada imali imena kao što su Adria Tuttlingen, Šibenik Denkendorf i Metalac Stuttgart. Njihovi igrači bili su tadašnji jugoslavenski “gastarbajteri”, od kojih je, kako navodi Der Siegel, od 1968. godine pa nadalje u Njemačku stiglo oko 700.000. Muškarci su radili u Porscheu, Daimleru i Boschu i značajno su pridonijeli ekonomskom uspjehu Njemačke.
Spiegel piše kako u početku njemački mještani nisu htjeli imati puno posla s “gastarbajterima”. Integrativnih mjera jedva da je i bilo, zato što su ugovori jugoslavenskih useljenika u početku bili vremenski ograničeni. Istodobno, mnogi imigranti u početku nisu očekivali da će cijeli život provesti u Saveznoj Republici.
Više od 80 klubova
Nakon posla radnici jedva da su imali što raditi, pa su se sastajali u restoranima ili se motali na željezničkom kolodvoru. Brzo su otkrili svijet za sebe: “Između posla, obitelji i redovitih putovanja u Jugoslaviju, nogomet im je bio popularna i jednostavna aktivnost u slobodno vrijeme”, sažima povjesničar iz Tübingena Luka Babić, koji je istraživao “Jugoligu”. “Livada, lopta i dvije grane kao gol – to je sve što je trebalo.”
Dana 21. veljače 1971. 13 jugoslavenskih gastarbajterskih udruga osnovalo je Eksperimentalnu ligu, kolokvijalno poznatu kao “Jugoliga”. Dodavalo se sve više i više klubova, a na vrhuncu igre sredinom 1980-ih više od 80 momčadi sudjelovalo je u nekoliko sezona. Klubovi su, kako prenosi Spiegel, bili poznati po agresivnom stilu igre, a nemali broj utakmica završilo je masovnim tučnjavama publike.
Dužnosnici Württemberškog nogometnog saveza (WFV) objeručke su prihvatili gastarbajterske klubove koji su godinama uporno odbijali integrirati svoje klubove u njemačke lige kao što je to bilo u praksa u drugim njemačkim saveznim zemljama.
-Vlada u Beogradu također nije pokazala previše interesa za integraciju svojih sunarodnjaka u Saveznu Republiku Njemačku. Tijekom Hladnog rata predsjednik Josip Broz Tito nije želio trajno izgubiti radnike za zapadnonjemačko gospodarstvo. Njegov je nogometni savez stoga podržao svoje sunarodnjake u Zapadnoj Njemačkoj garniturama dresova, peharima i počasnim nagradama. List “Sportske novosti” iz Zagreba opširno je izvještavao o rezultatima “Jugolige”. Najbolji jugoslavenski timovi poput beogradskog Partizana putovali su u Njemačku i igrali prijateljske utakmice s jugoligaškim klubovima.
Kraj “Jugolige”
Unatoč podršci iz tadašnje Jugoslavije, osamdesetih godina počinje pad Jugolige. Druga generacija “gastarbajtera” već se smatrala dobro integriranom u njemačko društvo. Djeca su im išla u škole u Baden-Württembergu i radije su vikendom igrali s njemačkim prijateljima nego s očevima na tvrdim terenima u Radnika iz Sindelfingenu ili Bratstva iz Schwenningena.
Kada su 1991. godine počeli krvavi i kada se država Jugoslavija počela raspadati, zapečaćen je bio i kraj “Jugolige”. Nacionalizam je od tada dominirao nogometnim terenima u Baden-Württembergu. “Bivši prijatelji i suigrači postali su neprijateljski raspoloženi po etničko-nacionalnoj liniji i napadali su jedni druge verbalno i fizički”, navodi povjesničar Babič dodajući kako su „klubovi postali ogledalo raspadajuće domovine“.
Od oko osamdesetak kubova koliko ih je najviše brojala „jugoliga“, u sezoni 1991/92 samo je 17 momčadi igralo u “Jugoligi”. Bila je to zadnja sezona te lige koja se raspala kao i Jugoslavija, nakon čega su nogometni klubovi iz u Baden-Württembergu, od kojih je većina promijenila naziv, nastavili natjecanje u njemačkim ligama.
Fenix-magazin /SIM/Der Spiegel
