Svatko tko radi ima i pravo na odmor. U načelu, prema Saveznom zakonu o odmoru, poslodavac mora odobriti kolektivno ugovorena razdoblja godišnjeg odmora, navodi “top eins”, časopis za rukovoditelje u javnom sektoru.
U kojim slučajevima direktor i dalje može uskratiti zaposlenicima godišnji odmor?
– Nema željenog godišnjeg odmora ako je zbog toga znatno narušen operativni proces. To može biti slučaj ako postoji manjak osoblja, primjerice zbog bolesnih kolega.
Na isti način, poslodavac može odbiti zahtjev za godišnji odmor ako je opterećenje vrlo veliko – to uključuje događaje ili nadolazeća godišnja financijska izvješća.
S obzirom na to, druge kolege mogu imati prednost. Prema “top einsu”, društveni razlozi mogu biti odlučujući. To uključuje, primjerice, djecu školske dobi, godišnji odmor drugih članova obitelji ili jaku potrebu za opuštanjem. Međutim, odluka je u rukama upravitelja, budući da je pravno tumačenje prilično nejasno.
– Jednostrane promjene godišnjeg odmora uglavnom nisu moguće. Čim je poslodavac odobrio zahtjev za godišnji odmor, ništa ne stoji na putu opuštanja.
Prema pisanju “top eins”, malo je prostora za opoziv suglasnosti. Hitni slučajevi su jedan od njih – u svim ostalim slučajevima zaposlenik mora prvo pristati na promjenu. Isto vrijedi i za povratak s godišnjeg odmora. To je zakonito samo ako bi tvrtka inače pretrpjela veliku štetu. Poslodavac snosi troškove nastale prijevremenog povratka.
Na isti se način obveza odnosi i na radnika. Ako je poslodavac odobrio godišnji odmor, zaposlenik ne može lako zamijeniti dane. U tom slučaju mora se pronaći sporazumno rješenje.
Dostupnost na godišnjem odmoru
Ako je zaposlenik na godišnjem odmoru, ima pravo potpuno se „isključiti“. To se odnosi i na njegove digitalne uređaje. Poslodavac ne smije kontaktirati svoje zaposlenike pozivima, e-mailovima ili drugim porukama kada su na godišnjem odmoru. Isti propis vrijedi i za kraj radnog dana. Od tog trenutka zaposlenici više ne moraju odgovarati na telefon, mail…
Fenix-magazin/IK
