Izgleda kao losos, na pakiranju piše „losos“, ali u mnogim slučajevima, nije losos. Milijuni kupaca u Njemačkoj i diljem Europe nesvjesno kupuju i konzumiraju ribu koja se samo naziva lososom, dok je zapravo riječ o potpuno drugoj vrsti.
Najčešća zamjena je tzv. „seelachs“, što na njemačkom znači „morski losos“, no zapravo se radi o ribi iz porodice bakalara, uglavnom o köhleru ili pacifičkom pollocku. Ova riba često se koristi u ribljim štapićima i gotovim jelima, a kako bi nalikovala lososu, ponekad se dodatno boji crvenkastom nijansom.
Kako prepoznati pravi losos?
Pravi losos dolazi u dvije varijante:
- Divlji losos (npr. ketalaks ili crveni losos iz Aljaske) – poznat po tamnijoj, prirodnoj boji mesa i hranjenju rakovima i morskim organizmima.
- Uzgojeni losos (najčešće iz Norveške, Čilea ili Škotske) – meso mu je svjetlije, masnije i često obogaćeno dodatnim pigmentima poput astaksantina.
Na što kupci trebaju paziti?
Da biste u trgovini prepoznali pravi losos i izbjegli marketinške trikove, obratite pozornost na sljedeće:
- Vrsta ribe: Samo atlantski losos (Salmo salar) i vrste poput ketalosa, srebrnog ili crvenog lososa su pravi lososi.
- Lažne oznake: Nazivi poput „seelachs“, „bijeli losos“ ili „aljaski losos“ nisu pravi losos, već dorskaste vrste.
- Certifikati: Potražite oznake kao što su MSC (za održiv ribolov divljeg lososa) ili ASC, EU-Bio, Naturland, GGN (za održivi uzgoj).
- Podrijetlo: Divlji losos iz Aljaske često dolazi iz certificiranih, održivih izvora.
- Oblik proizvoda: Svježi losos nudi bolji okus od smrznutog, dok kvaliteta divljeg lososa može varirati.
Iako izgleda kao losos, mnogi proizvodi to nisu. Ako želite znati što stvarno jedete, pažljivo čitajte deklaracije, tražite vrste i certifikate te izbjegavajte zavaravajuće nazive. Samo tako možete biti sigurni da kupujete pravi losos.
Fenix-magazin/MD/
