Jedno od obećanja koje je dala nova njemačka vlada je i nestanak beskućništva do 2030. godine. No prvo se uopće moraju utvrditi dimenzije ovog problema u Njemačkoj, piše DW.
Preko dana je prilično mirno u Caritasovom skloništu u berlinskoj četvrti Gesundbrunnen, uglavnom nastanjenoj migrantima i radničkom klasom. No to ne znači da za zaposlene poput Martina Parlowa nema posla. On svoje skraćeno radno vrijeme brzo ispuni kupnjom hrane, plaćanjem računa i ostalim organizacijskim poslovima.
Tuš i krevet na toplom
Svakodnevno u Caritasovo sklonište smješteno na sjeveru berlinskog centra dođe oko 18 beskućnika, na tuširanje, topli obrok ili kako bi prespavali u miru. Neki od njih su alkoholizirani, neki bježe od zakona. Mnogi ne dolaze iz Njemačke nego iz neke druge zemlje Europske unije, najčešće iz obližnje Poljske ili posljednjih godina iz Rumunjske.
Preko dana su na ulici prepušteni sebi i svojim problemima i vremenu, koje u ovo doba godine može biti brutalno u Berlinu. “Mnogi ovamo dolaze već godinama što je žalosno jer ovdje mogu dobiti samo ono najosnovnije”, kaže Parlow, pod čijom kontrolom radi osmero zaposlenih.
Tijekom pandemije smještaj nije zatvorio svoje vrata nego je uz prilagodbu novoj situaciji nastavio s radom. Neki od beskućnika dolaze svakodnevno ovamo, neki čak i drže svoje stvari pored kreveta.
“Naša misija je da ljudima spasimo živote primajući ih noću u toplo. Prije nego što je bilo ovakvih smještaja ljudi su umirali od hladnoće na ulici”, kaže Parlow. Mnogi od beskućnika su cijepljeni, ali cjepivom Johnson&Johnson pa bi sad trebalo obnoviti cjepivo.
Teško do vlastita četiri zida
Caritasovo sklonište je otvoreno samo noću i zbog skupljeg rada noću ovdje smještaj Caritas košta relativno mnogo: 45 eura po noći i po krevetu. Parlow se nada da bi skloništa u Berlinu uskoro mogla prijeći na cjelodnevno radno vrijeme, 24 sati dnevno, sedam dana u tjednu. “To bi poboljšalo uslugu u smislu savjetovanja i dugoročnijeg organiziranja smještaja”, smatra Parlow.
No pronalazak socijalnih stanova u Njemačkoj, pogotovo u gradskim centrima poput Berlina je posljednjih godina postala gotovo nemoguća misija.Rast cijena stanarina je postao problem čak i za pripadnike srednjeg sloja koji su prisiljeni tražiti novi stan. Pojačana migracija i sve veći broj jednočlanih domaćinstava posljednjih godina su samo povećali taj problem.
No vlastita četiri zida su, smatra Parlow, preduvjet za izlazak iz začaranog kruga siromaštva i ovisnosti. “Kako se riješiti alkoholizma ako sobu moraš dijeliti s alkoholičarem”, pita se socijalni radnik. Čak je i za veliku i moćnu organizaciju poput Caritasa sve teže pronaći prikladne stanove.
Vladina borba za krov nad glavom
Nova vlada sada želi riješiti ovaj problem. Jedan od glavnih projekata koalicijske vlade na čelu sa socijaldemokratima je izgradnja 400.000 stanova i to u niskobudžetnom sektoru. No u koalicijskom ugovoru socijaldemokratsko-zeleno-liberalne vlade ne stoji ništa konkretnije od želje za “rješavanjem problema beskućništva”.
“Smanjivanje broja beskućnika na minimum će uspjeti jedino ako bude suradnje na svim razinama od lokalne do savezne. I zato se spremaju radne grupe koje bi trebale uskladiti suradnju između različitih razina”, kaže Ingrid Herden, glasnogovornica SPD-a za DW.
I Krister-Benjamin Schramm, jedan od glasnogovornika Zelenih, priznaje kako vlada još nema konkretnih planova kako ostvariti svoj smioni projekt. No i on kaže da je borba protiv beskućništva jedan od ciljeva njegove stranke posljednjih nekoliko godina.
Socijaldemokrati i Zeleni su i u gradu-saveznoj pokrajini Berlinu na vlasti i pokušavaju već godinama uz pomoć EU sredstava riješiti problem beskućništva. I u Berlinu i na saveznoj razini govore o konceptu “housing first” koji je uvezen iz SAD-a i koji se drži principa po kojem je najvažnije osobi bez krova nad glavom pružiti smještaj bez da se to isprva veže uz neke uvjete.
U pravilu je dobivanje stana za beskućnike u Njemačkoj povezano s ispunjenjem nekih preduvjeta, recimo da se prvo sudjeluje u nekom programu za odvikavanje. I tu već mnogi planovi propadaju.
Čekanje na brojke
Ustanove socijalne skrbi pozdravljaju planove savezne i pokrajinskih vlada ali prvo čekaju opipljive rezultate. Savezna udruga za pomoć beskućnicima (BAGW) traži snažnija ustavna jamstva za pružanje krova nad glavom, zaštitu od progona iz određenih područja, bolju kontrolu rasta stanarina i lakše podnošenje zahtjeva za dodjelu boravka za osobe bez krova nad glavom. Jer bez prijave boravka, u što su se mogli uvjeriti mnogi migranti i s jugoistoka Europe, je gotovo nemoguće pronaći posao ili prijaviti zdravstveno osiguranje.
No projekt borbe proti beskućništva ne može biti ostvaren bez pouzdanih podataka. Rezultati ispitivanja o broju beskućnika će biti gotovi tek sljedeće godine. Za sada političari i interesne skupine barataju s podacima iz 2018. prema kojima je u Njemačkoj bilo 678.000 osoba bez stalnog krova nad glavom. No velika većina od ovog broja su bile izbjeglice, oko 441.000 njih, koje se zbog pomanjkanja stambenog prostora još uvijek nalazile u prinudnim smještajima.
No procjene govore o mnogo većim brojkama. Prema Parlowu u statistike ne ulaze mladi koji zbog nezaposlenosti ne mogu pronaći vlastiti stan ili osobe koje žive u lošoj vezi iz koje ne mogu izići jer je nemoguće pronaći stan. On smatra da se samo u Berlinu preko 200.000 osoba može ubrajati među beskućnike. Toliko dugo dok vladini planovi ne urode plodom, ustanove poput Caritasovog skloništa u Gesundbrunnenu su jedino rješenje za osobe bez krovom nad glavom.
Fenix-magazin/MMD/DW
