Ljudi u Njemačkoj proveli su cijelu zimu u lockdownu zbog korone. Kod mnogih se to nije dobro odrazilo na raspoloženje.
Njemački Deutsche Welle je objavio nekoliko priča ljudi koji govore kako se osjećaju godinu dana nakon početka pandemije.
– Naše će se baterije uskoro isprazniti – kazao je 38-godišnji Jan. On sjedi u jednom drvenom čamcu na dječjem igralištu u Bonnu i gleda svoju dvogodišnju kćer koja kopa po pijesku. “Naše će se baterije uskoro isprazniti”, kaže. On i njegova supruga rade u smjenama i naizmjence brinu o kćeri. Nekoliko sati tjedno ona ide i jednoj ženi na čuvanje. “Želio bih da postoji bolje planiranje svega što uključuje djecu.”
Mjesecima su vrtići i škole u Njemačkoj uglavnom bili zatvoreni. Tek posljednjih nekoliko tjedana ponovno su otvoreni za neka godišta. Jan kaže da više ne razumije u potpunosti mjere koje je poduzela savezna vlada: “Čudna je to smjesa. Cijepljenje ne napreduje, istodobno se otvaramo unatoč sve većim incidencijama.”
Taj stav dijele mnogi u Njemačkoj. Dugo su vremena ljudi podržavali odluke savezne vlade. Ali ta podrška polako kopni. U istraživanju koje je objavio institut YouGov, samo je 35 posto ispitanika potvrdilo da se savezna vlada dobro nosi s krizom. Prošlog rujna je suglasnost iznosila 63 posto, u veljači još uvijek 43 posto.
Njemačka poduzima prve korake iz lockdowna. Trgovine u nekim saveznim pokrajinama su otvorene prije tjedan dana. U nekim slučajevima, kao u Bonnu, samo uz prethodnu najavu kupac može ući u trgovinu. To je doduše prilično komplicirano, ali u centru grada puno je više ljudi nego ih je bilo u siječnju.
Alessandra Cuschié se veseli djelomičnom otvaranju i punijem centru grada. Ona je vlasnica trgovine s odjećom, kućanskim priborom i nakitom u pješačkoj zoni. Na vratima stoji jedna žena: “Dogovorila sam termin!”
U vrijeme dok je morala držati trgovinu zatvorenom održavala je kontakt sa svojim kupcima preko društvenih mreža, kaže Cuschié. “Otišli smo uživo na Instagram i Facebook kako bismo predstavili našu novu modu.” Međutim, nije uspjela nadoknaditi gubitak u prodaji. Još ne zna točne brojke, ali računa s padom prometa za više od 50 posto.
Usamljenost u karanteni
Ute je došla na šetalište uz Rajnu u ranim večernjim satima gledati zalazeće sunce. Kiša je prestala. Crvenkasta svjetlost probija se iza gustih oblaka. Ute u ruci drži šalicu tople kave.
Ova 52-godišnjakinja živi sama. Ipak se, kaže, dobro nosila s ograničenjima u proteklih godinu dana. “Ali u posljednjih nekoliko tjedana je postalo teško. Raspoloženje mi je dosta opalo, a imala sam i problema.” Šest tjedana osjećala se paralizirana duhom i tijelom. “Jednostavno je predugo. Nije se vidjelo svjetlo na kraju tunela sa svim tim turobnim vijestima svakog dana.” U jednom je trenutku, međutim, to raspoloženje opet nestalo, od tada joj je opet bolje.
Katrin Lindstädt pokušava od čemera svog isključivo internetskog studentskog života pobjeći kroz posao u jednom veganskom kafiću. Tu radi nekoliko sati tjedno. Kupci trenutno kroz prozor kupuju hranu i piće za ponijeti. Lindstädt je sretna što može nastaviti raditi. “Uglavnom zato što se fakultet trenutno sastoji od ustajanja i šetnje do dva metra udaljenog laptopa”, kaže ona.
No promijenio se i njezin posao u kafiću. U kvartu je to mjesto dobro poznato. Prije korone, u toplim je mjesecima pločnik bio pun stolova koji su uvijek bili zauzeti. Mnogi stalni kupci i dalje dolaze. “Ali kontakata je puno manje. Nedostaje mi čavrljanje s kupcima”, kaže Lindstädt. “Sve to pričinjava manje zadovoljstva nego prije.”
Fenix-magazin/MD/DW
