Na nadgrobnim spomenicima u Njemačkoj nije dopušteno baš sve što obitelj ili pokojnik požele.
Iako ne postoje posebni državni zakoni koji točno određuju što se smije, a što ne smije pisati na grobovima, svako groblje ima vlastita pravila – tzv. statut groblja – koji propisuje što se smatra primjerenim, a što bi moglo biti uvredljivo ili neukusno. Ta se pravila razlikuju od mjesta do mjesta, pa ono što je na jednom groblju dopušteno, na drugom može biti strogo zabranjeno.
Nekoliko primjera natpisa koji su izazvali rasprave, su: „Samo sam malo prilegao“, „Ovdje leži frajer“, „Srećo, nedostaješ mi“. Takvi izrazi mogu se činiti duhovitima ili nježnima, ali na mnogim grobljima nisu dopušteni jer se smatraju neprikladnima za mjesto koje simbolizira mir i poštovanje prema mrtvima. Groblje je prostor tišine, sjećanja i dostojanstva, pa bi sve što narušava tu atmosferu moglo uvrijediti druge posjetitelje i ožalošćene obitelji.
Osnovni podaci o pokojniku
Na svakom spomeniku moraju biti upisani točni podaci pokojnika – ime, prezime, datum rođenja i smrti – i to onako kako su navedeni u smrtovnici. Nadimci ili kućna imena dopušteni su samo iznimno, i to ako je pokojnik bio poznat isključivo pod tim imenom. No čak i tada, takav se nadimak smije navesti samo uz pravo ime, a ne umjesto njega.
Simboli
Što se tiče simbola, postoje jasna ograničenja. Strogo su zabranjeni nacistički znakovi, poput svastike ili SS-runa. U većini slučajeva dopušteni su kršćanski simboli, poput križa, ribe ili anđela. Simboli drugih religija – primjerice budistički vadžra ili taoistički yin i yang – uglavnom su dozvoljeni samo na komunalnim (gradskim) grobljima, ali ne i na crkvenima, jer ta groblja slijede vjerska pravila.
Humor i dosjetke
Mnogi bi željeli da grobni natpis odražava karakter pokojnika, pa se ponekad odlučuju za humoristične ili ironične poruke. Ipak, mnoge uprave groblja to zabranjuju. Smatra se da šale poput „Samo sam malo prilegao“ mogu vrijeđati osjećaje drugih posjetitelja, kojima groblje predstavlja sveto i tiho mjesto. Ideja je da se održi dostojanstvo i poštovanje prema svim preminulima, a ne samo prema pojedincu.
Fotografije i osobni tragovi
Često rodbina želi postaviti fotografiju pokojnika na spomenik, no ni to nije svugdje dopušteno. U nekim grobljima zabranjeno je i graviranje rukopisa, potpisa ili otiska ruke preminule osobe, jer se takvi dodaci smatraju previše osobnima ili neprikladnima za javni prostor.
Reklame i oznake
Na grobovima je zabranjeno oglašavanje bilo koje vrste. To znači da se ne smiju navoditi podaci o tvrtki koja je izradila spomenik – naziv firme, adresa ili broj telefona. Čak ni mala pločica s imenom kamenoklesara nije dopuštena ako propisi groblja to zabranjuju. Sudska praksa u Njemačkoj, primjerice presuda Visokog zemaljskog suda u Stuttgartu iz 2018. godine, potvrđuje da bi takve oznake predstavljale kršenje zabrane reklamiranja na javnim mjestima.
Ukratko, ono što smije stajati na nadgrobnom spomeniku u Njemačkoj ovisi o pravilima pojedinog groblja. Iako su neke osobne ili šaljive poruke dopuštene, većina groblja inzistira na poštivanju tradicije, dostojanstva i mira. Spomenik bi trebao biti izraz sjećanja, a ne mjesto za humor, provokaciju ili reklamu. Tako se čuva ne samo uspomena na pokojnika, nego i poštovanje prema svim drugima koji počivaju na tom mjestu.
Fenix-magazin/DP/MMD
