U Pragu je u četvrtak, 30. siječnja, u udruženju Lastavica, održana književna večer na kojoj je gostovala književnica i urednica Fenix-magazina Marijana Dokoza. Autorica je predstavila svoj književni i novinarski opus, posebno se osvrnuvši na svoj najnoviji roman „Njegova žena“, koji je privukao pozornost čitatelja i kritike. Osim toga, predstavila je i zbirku poezije „Prijestupnici“, koju je napisala u koautorstvu s hrvatskim pjesnikom J.H. Macadom.
U uvodnom govoru Jelena Ćirić, književnica i predsjednica udruženja Lastavica, predstavila je život i književni opus autorice Marijane Dokoza, istaknuvši njezino bogato književno i novinarsko stvaralaštvo. Tijekom razgovora, razmotrene su brojne teme vezane uz književni rad autorice, ali i njezino iskustvo u novinarstvu, pri čemu je Ćirić posebno istaknula simbiozu između ta dva područja.
Marijana Dokoza istaknula je kako je pravi blagoslov moći raditi i kao književnica i kao novinarka, jer joj to omogućuje da se oba područja međusobno nadopunjuju, ali i izbjegne suhoparnost u reportažama.
– Zahvaljujući svojoj poetskoj strani, imam mogućnost unijeti dušu u priče koje pišem, rekla je autorica, naglašavajući kako njezina ljubav prema književnosti obogaćuje i njezin novinarski rad, čineći ga življim i emotivno prodornijim.
Govoreći o romanu „Njegova žena“ koji je inspiriran istinitim događajima, Marijana Dokoza rekla je kako je riječ o priči koja istražuje temelje braka, povjerenja i identiteta, kada se život glavne junakinje iz temelja promijeni zbog otkrića teške istine o njezinu suprugu. To je priča o suočavanju s izdajom, traumom i putu prema oporavku.
– Povezala sam se s glavnom junakinjom na duboko emocionalnoj razini dok smo se sretale i dok mi je pričala svoju priču. Njezina borba, bol i hrabrost ostavili su na mene dubok dojam, pa sam željela istinski prenijeti njezine osjećaje i unutarnji sukob. Pisati o njezinim izazovima značilo je živjeti s njom kroz svaku ispričanu rečenicu, svaku scenu koju sam opisivala, što je bilo i iscrpljujuće, rekla je autorica.
Njegova žena
Roman „Njegova žena“ je istinita ispovijest zlostavljane žene koja priča o životu s nasilnim suprugom, koji ju je psihički i fizički zlostavljao, a potom i granicama do kojih će doći kad dozna kako su dvojica muškaraca, od kojih je jedan njezin suprug, silovali tada 13-godišnju djevojčicu. Roman je objavljen na engleskom jeziku, a dostupan je i u talijanskom prijevodu. Književni kritičari pohvalili su autoricu zbog iznimno detaljne analize svih likova.
– Slojevitost likova bila mi je ključna. Njezin suprug, na primjer, nije jednostrano prikazan kao negativac, već kao kompleksna osoba s vlastitim nedostacima i unutarnjim sukobima. Pokušala sam prikazati njegovu ljudskost, čak i kada njegovi postupci izazivaju zgražanje i ne mogu se opravdati baš ničim, jer istina o ljudima često leži u nijansama, rekla je Marijana Dokoza.
Autorica je istaknula kako je željela da čitatelji osjete snagu i borbu glavne junakinje, ali i da razmisle o složenosti ljudskih odnosa.
Publiku je zanimalo i kad joj je bilo najteže dok je pisala roman te koja joj je scena ostavila najdublji trag.
– Emocionalno najteža scena bila je ona u kojoj glavna junakinja otkriva istinu o svom suprugu, ali i ona u kojoj opisujem susret sa silovanom djevojčicom koja je u vrijeme susreta tad već bila odrasla djevojka. Pisati te scene značilo je uroniti u bol obje žene, gotovo proživjeti tu njihovu bol što je zahtijevalo puno emocionalne energije, kazala je Marijana Dokoza.
Nadalje, autorica je istaknula kako glavna junakinja odražava stvarnost mnogih žena koje se suočavaju s izdajom, traumom i potrebom da se izbore za sebe. – Nadam se da će njezina priča dotaći mnoge žene koje su prošle kroz slična iskustva, a koja se boje glasno izreći zbog straha od stigme, rekla je Dokoza.
Autorica je otkrila kako su reakcije čitatelja bile vrlo emotivne i dirljive. – Posebno me je dirnula priča čovjeka koji mi je prišao na promociji knjige u Beču. Rekao je kako je došao jer ima sličan slučaj u obitelji. Njegovu kćer je umalo silovao njihov prijatelj. Takve reakcije pokazuju koliko su teme romana bliske stvarnom životu i koliko ljudi prepoznaju sebe u tim pričama, zaključila je autorica.
Istina u pjesmama
Govoreći o poeziji, Marijana Dokoza je kazala kako je, suprotno mnogim tvrdnjama, poezija zapravo prisutna u svakom čovjeku i u svakoj sferi društva. – Poezija nije ograničena samo na tiskane knjige, ona živi u digitalnom svijetu, na društvenim mrežama, blogovima i raznim internetskim platformama. Mladi, iako možda rjeđe kupuju zbirke pjesama, često posežu za poezijom u trenucima kada traže inspiraciju, utjehu ili izražavanje vlastitih emocija. Poezija odražava ljudsku potrebu za nečim dubljim, istraživanjem svoje unutrašnjosti, emocijama i dubljim promišljanjima, što je čini bezvremenskom.
Na pitanje koliko ima autobiografskog u „Prijestupnicima“, Marijana Dokoza je odgovorila kako ima onoliko koliko to odluči svaki čitatelj za sebe. Pjesnici u svojoj poeziji, kaže autorica, često koriste vlastite iskustvo, emocije i refleksije kako bi oblikovali teme o kojima pišu. Autobiografski elementi mogu biti prisutni u obliku osobnih iskustava, trenutaka iz prošlosti, unutarnjih konflikata, odnosa s drugima ili kako doživljavamo svijet oko sebe. U pjesmama, autobiografski elementi ne moraju nužno značiti doslovno prepričavanje vlastitog života, već mogu biti preneseni na način koji omogućava čitatelju da se poveže s pjesnikovim osjećajima, pitanjima i promišljanjima.
– Istine u pjesmama koje ja pišem ima, ali to može biti istina svakog čitatelja ponaosob. Primjerice, svaki čitatelj će u nekoj pjesmi pronaći svoju istinu, ne moju. Sve ovisi o tome kako se osjeća u tom trenutku dok je čita i što proživljava. Poezija ima tu moć da otvori vrata različitim interpretacijama i osjećajima. Svaki čitatelj donosi svoje iskustvo, emocije i perspektivu u čitanje pjesme, te tako pronalazi vlastitu istinu unutar nje. Pjesma postaje poput zrcala u kojem se svatko može prepoznati na drugačiji način, ovisno o tome što nosi u sebi u tom trenutku. To je ljepota poezije. Ona je živ organizam koji evoluira s onim tko je čita i ona tako postaje most između autorovog unutarnjeg svijeta i svijeta čitatelja, a svaki prolaz preko tog mosta je jedinstven, rekla je Marijana Dokoza.
Budući da su „Prijestupnici“ pisani u formi razgovora dvoje ljudi, muškarca i žene, zanimljiv trenutak bio je kad je Jelena Ćirić čitala poeziju Marijane Dokoza, a Muris Sladić, mladi pjesnik koji tek treba pronaći svoje mjesto pod poetskim nebom, i koji je nazočio književnoj večeri, čitao je poeziju J.H.Macada kao odgovor na pjesme autorice.
Među publikom na književnoj večeri bila je i predsjednica Kluba književnika u Pragu Marija Marković. Stoga je ova književna večer tim više bila prilika za razgovor o temama koje prožimaju radove autorice, ali općenito o prozi i poeziji u današnje vrijeme. Događaj dodatno je ojačao veze između hrvatske i češke književne zajednice, potaknuvši razmjenu ideja i kulturnih iskustava, ali i budućih gostovanja.
Fenix-magazin/ Lidija Kovařík
