Nismo svi isti, svaki od nas je jedinstvena jedinka, po rođenju slobodna, ali svojim postupcima odgovorna Bogu i čovjeku.
Piše: Dr. Jure Burić
Dobio sam jedan video iz jedne katoličke crkve u Americi koja je obojena duginim bojama i s navodnim vjernicima koji nikako ne bi mogli pripadati katoličkom miljeu. U videu se sve poziva na toleranciju i prihvaćanje svakoga, pa i onih koji se razlikuju od velike većine drugih vjernika.
Nama vjernicima laicima puno toga nije jasno oko puta kojim ide naša Katolička crkva. Raspamećeni smo postupcima i nekih katoličkih svećenika koji prave sporazum sa sotonom, istim onim koji je iskušavao Krista, istim onim koji svijet zavodi i nastoji provoditi svoje zle zamisli.
Činjenica jest kako je Isus sve prihvaćao, ali i potpuno jasno osuđivao zlo. Pri tome je bio ljutit i odriješit: nema sporazuma sa sotonom! Božji zakoni se moraju poštivati i po tim zakonima se mora živjeti. Ali ni u Katoličkoj crkvi svi se ne drže tih zakona ili ih krivo tumače.
Neke su stvari čudne
Razmišljam naglas i pitam se: nije li čudno da se u Bazilici Sv. Petra u Rimu donosi raspelo s duginim bojama, a uokolo njega oni vođeni idejom kako ih moramo prihvatiti takvima kakvi jesu? Također, nije li čudno kada u Vatikanu dopušta da se u Vatikanskoj knjižnici dadne prostor muslimanima za njihovu molitvu i klanjanje? Nejasno mi je kako se pri tome zaboravlja da isti ti muslimani ne priznaju Trojstvo i Isusa Krista kao Božjeg Sina. Ili možda vatikanske strukture očekuju kako će i katolici podizati svoje bogomolje u i oko Meke i Medine i tamo se moliti? E, ako to očekuju, onda će se sigurno načekati.
Ne znam nakon svega hoće li i LGBT zajednica sa svojim “colorom” dobiti prostor u toj Vatikanskoj knjižnici. Mišljenja sam kako nije problem u prihvaćanju dugog i različitog, već je problem u spremnosti katolika da pruže ruku nevjerniku, onom koji je druge vjere, pa čak i onom nama nastranom. Problem je kada se ta pružena ruka uhvati s njima u kolo, kada katolici odbace svoje i prihvate njihove vrijednosti.
Na kraju ostaje nada kako Sv. Otac ne zna za sve negativnosti u i oko Katoličke crkve. Ako doista ne zna, onda se postavlja pitanje tko su mu savjetnici, tko su oni koji bi Sv. Oca morali informirati što se sve događa ne samo unutar Vatikana već i u svemu onom što se tiče Katoličke crkve u svijetu, od Amerike, preko Europe i Azije do Australije. U suprotnom, mi katolički vjernici bi se mogli zapitati jesmo li na pravoj strani i jesu li svi u Crkvi slijednici Isusa Krista ili su neki podanici sotone?
Fenix-magazin/MD/Dr. Jure Burić
