Niske plaće, materijalna odricanja i slaba uključenost u tržište rada – to su tri kriterija koje statistika uključuje u jednu brojku, a koja pogađaju milijune ljudi u Njemačkoj, prenosi Njemačka novinska agencija (dpa).
Broj stanovnika Njemačke koji žive u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti i dalje je visok.
Kako je u srijedu objavio Savezni ured za statistiku, prvi podaci iz istraživanja jedinstvene statistike EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) pokazuju da je prošle godine 17,7 milijuna Nijemaca bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti.
To je 21,2 posto ukupnog stanovništva.
Taj broj ostao je gotovo nepromijenjen u 2022. godini.
U Europskoj uniji smatra se da je osoba izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti ako je ispunjen barem jedan od tri kriterija.
Kriteriji su da im je prihod ispod granice siromaštva, da je njihovo kućanstvo pogođeno ozbiljnom materijalnom i socijalnom deprivacijom ili da žive u kućanstvu s vrlo malo uključenosti u tržište rada.
Statističari mogu odrediti postotak za svaki od ta tri kriterija.
Tako je 2023. godine otprilike svaki sedmi stanovnik Njemačke bio u opasnosti od siromaštva, odnosno 14,3 posto ili oko 12 milijuna ljudi. U 2022. udio je iznosio 14,8 posto.
Oko 6,9 posto stanovništva ili 5,7 milijuna ljudi moralo je podnijeti značajne materijalne i socijalne žrtve. Godinu ranije postotak je iznosio 6,2 posto.
I konačno, 9,8 posto Nijemaca mlađih od 65 godina, odnosno 6,2 milijuna ljudi, živjelo je u kućanstvima s vrlo malo zaposlenja. Godinu ranije bilo ih je također 9,8 posto.
U Njemačkoj je osoba u opasnosti od siromaštva ako je njen prihod manji od 60 posto prosječne plaće.
Za samce je taj iznos ako zarađuju manje od 1310 eura mjesečno. Za dvije odrasle osobe s dvoje djece prag je bio 2751 euro.
Materijalnim i društvenim odricanjem smatra se situacija kada netko nema novca za plaćanje stanarine, kredita ili hipoteke, ne može si priuštiti sedmodnevni godišnji odmor, zamijeniti stari namještaj ili jednom tjedno izaći s obitelji ili prijateljima na jelo ili piće.
Konačno, niska zaposlenost postoji kada, primjerice, u dvočlanom kućanstvu jedna osoba uopće ne radi, a druga je radila samo četiri mjeseca godišnje.
Stručnjak za siromaštvo Christoph Butterwegge smatra da je od svih tih brojki najbolji pokazatelj ona o zaradi. Pritom je uvjeren da je zavaravajuća činjenica da se taj broj nije povećao.
“Zbog rasta cijena ljudi su se našli pod pritiskom, čak i ako prema ovoj definiciji nisu u opasnosti od siromaštva”, kaže Butterwegge.
Slična je i kritika ekonomistice Irene Becker. Prema njezinim riječima, cijene su porasle više od praga siromaštva, zbog čega sa skepsom gleda na pouzdanost brojki.
“Koliko se ljudi mora uzdržavati, ne vidi se iz ove statistike. A ljudima je jednostavno bilo gore”, rekla je Becker.
Fenix-magazin/MMD/dpa