U prepunoj dvorani Saalbau u Frankfurt-Bornheimu, pred više od 120 posjetitelja, u subotu uvečer, u organizaciji Hrvatskog europskog kulturnog društva iz Frankfurta, održana je tribina na kojoj je gostovao Nino Raspudić.
Jedan od najčitanijih kolumnista Večernjeg lista, koji kritički komentira aktualna društvena i politička zbivanja u domovini i svijetu, govorio je na temu „Hrvatska, Bosna i Hercegovina: jučer, danas, sutra“.
Tribinu je vodio Mario Bagarić uz asistenciju Dinka Grgata i Ante Bartulovića.
Prije i nakon tribine, kojoj su nazočili novi generalni konzul RH u Frankfurtu Vladimir Duvnjak i konzul BiH Dragan Bagarić, voditelji Hrvatskih katoličkih misija iz Frankfurta i Offenbacha fra Željko Ćurković i fra Tomislav Dukić, predstavnici raznih hrvatskih udruga i klubova, svoje glazbene točke izvela je klapa Ferali iz Frankfurta.
U uvodu tribine dr. Nino Raspudić, koji radi kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, je govorio o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj kazavši kako je ona “dramatično drugačija danas nego pred početak ljeta”
– Hrvatska je danas vrlo blizu teške parlamentarne krize ali istovremeno blizu šanse da se provedu nekakve reforme i promjene. Možemo se naći u jako teškim problemima izbora koji se mogu ponoviti za dva mjeseca ali da opet ni oni ništa ne riješe pa da opet idemo na izbore. Sve to se događa u jednoj traumatičnoj sigurnosnoj i vanjskopolitičkoj situaciji, kazao je Raspudić dodajući kako je danas drugačija i prespektiva nakon onoga što se dogodilo u Parizu ili onoga što ministar Ostojić izjavljuje dok Slovenci postavljaju žicu kako to mogu riješiti lovačka društva.
– Čovjek bi se nasmijao da to nije tragično. Jer, može nam se dogoditi ako se granice zatvore da nam se nalije stotinu ili dvije stotine tisuća ljudi koji tu ne žele ostati a koje mi moramo zadržavati, istaknuo je Raspudić ukazujući kako to sve pokazuje da je sve drugačije nego prije tri mjeseca te da je Hrvatska pred velikim problemima i iskušenjima.
Govoreći o svojim iskustvima sličnih susreta u iseljeništvu, Raspudić je kazao kako je ranije bio u Vancuveru gdje je čuo kako su im mnoge hrvatske vlasti dosad poručivale: šaljite novce, a pamet ostavite za sebe.
-Ja bih na to rekao: nikakve im novce ne šaljite, a dajte pamet. Ali, pamet u smislu iskustva življenje u jednom demokratskom društvu sa normalnih institucija. To pogotovo vrijedi za mlađe generacije. To je jedan neslućeni hrvatski kapital koje zemlje sa velikim brojen svojih ljudi izvan domovine nastoje iskoristiti i tješnje se povezati sa svojim iseljeništvom. Uzet ću primjer Izraela, Italije ili Irske. Kod nas prevladava zatvoreni mentalitet u kojem Hrvate izvan Hrvatske promatraju kroz komunistički mentalitet kao neprijatelje sistema ili onaj već spomenuti: šaljite novce a ostavite pamet za sebe, istaknuo je.
Raspudić je naglasio kako je žalosno da ljudi nakon više od 20 godina imaju taj osjećaj i da umjesto da ih se privlači, odbacuje ih se.
-Što očekivati od struktura koje, zbog slučaja Perković, dovode državu na rub sankcija da bi zaštitili čovjeka kojeg se sumnjiči da je ubijao hrvatsku političku emigraciju. To je realnost današnje Hrvatske. Kad govorimo o Hrvatskoj danas, 2013. je bila ključna iz tri razloga. Prvi je bio ulazak Hrvatske u EU, koji je označio okončanje jednog mita kojem je sve bilo podređeno. Kao, ajmo se sada strpiti, progutat ćemo i ovo i ovo, odreći ćemo se nekih trećih jer sve to vrijedi ovog velikog cilja a to je ulazak u EU. Bio je mit da kad uđemo u EU, sve će procvjetati. Živjet će se od fondova koje će valjda Nijemci puniti a mi ćemo se iz njih obilato koristiti.
Raspudić je dalje kazao kako je bilo fascinantno gledati tu hrvatsku političku elitu koja je godinama bila tako mala, poslušna i svrshodljiva, kada je svaki trećerazredni diplomat iz Bruxellesa mogao dolaziti i donositi, kako su oni govorili, domaće zadaće. Sve se to tada bespogovorno slušalo i izvršavalo. A u slučaju Lex Perrković, ti isti ljudi su odjednom postali suverenisti, koji su počeli pokazivati zube Bruxellesu, Berlinu, … Kao, nećete vi nama naređivati. A sve su to radili samo kako bi se zaštitili osobu osumnjičenu za ubojstva hrvatskih političkih emigranata. Bilo je to vrijeme otkrivenja anatomije političke moći u Hrvatskoj.
Da lustracija nije samo simbolički već i realno važna, Raspudić je iznio na primjeru jednog čovjeka koji ga je nakon tribine u Dubrovniku nazvao i ispričao mu slučaj iz Makedonije.
Tada je, kaže, doznao kako je tu lustraciju radio jedan mali ured.
-Taj ured nije, kao što se u Hrvatskoj želi prikazati, radio lov na vještice već običan posao k
oji je pomogao da se s javnih funkcija uklone osobe koje su bile dio represivnog aparata. Tu se ne misli na obične članove partije već one koji su, kao dio represivnog aparata, uhodili i uništavali ljudima živote.
Raspudić je prepričo kako se kratko nakon početka rada tog ureda došlo do otkrića kako je jedan veliki demokrat, koji je bio predsjednički kandidat ljevice, kao i jedan ministar, bili suradnici Udbe. Ono što je bilo najzanimljivije, kazao je Raspudić, je to što je dugogodišnji predsjednik Soroseva društva za Makedoniju, redatelj Vladimir Milčin, bio suradnik tajne službe. Dakle, jedna osoba koja je popovala i solila pamet o ljudskim pravima bio je suradnik.
Iz tog primjera je vidljivo kako bi ta lustracija služila prije svega da prodišemo i da se digne taj poklopac kojeg nam drže iznad glave i moraliziraju kojekavi likovi, naglasio je Raspudić.
Što se tiče BiH, Raspudić je ocjenio kako je stanje u BIH „stabilno krizno“. Deytonski spozarum je od početka bio problematičan. Ključni faktor u BiH je bila američka politika, jer je Amerika od Deytona pa do danas glavni politički faktor u BiH. Europska unija ima manji upliv jer je razijedinjena. Danas uz Amerikance veći utjecaj u BiH imaju Rusi i Turska nego EU.
Hrvati u BiH, koji su najprirodnije vezivo za EU i euroatlanske integracije ispali su gubitnička strana što se tiče vanjsko političke potpore. Rusija i Srbija snažno podržavaju Republiku Srpsku. Turska i Amerika, koja iz čitavog niza razloga udovljenja Turcima koji su im važni na bliskom istoku, podupiru bošnjački unitarizam. Hrvati iz BiH u ovom postdeytonskom periodu nisu imali potporu Hrvatske, a da ne govorim da bi imali potporu nekih od sila EU.
Kad pogledamo danas stanje u BiH, Hrvati su toliko slab faktor da ne mogu nametati neku novu dinamiku, već se ta dinamika odvija na bošnjačko-srpskom odnosu. Na srpskoj strani su dva pristupa. Prvi je onaj Karadžićeva SDS-a koji je za srpsakobošnjačku nagodbu . S druge strane je Dodikova, ne zato što Dodig voli Hrvate već zato što je za vrijeme politike Platforme procjenio da ako se Hrvate potpuno politički eliminira, da će Republika Srpska biti iduća za eliminaciju, konstatirao je Raspudić dodajući kako Dodig ne čeka da se brani iz svog dvorišta nego se brani s područja ravnopravnosti triju naroda i njihovih predstavnika.
Za sve što se danas događa u BiH Raspudić okrivljuje međunarodnu zajednicu koja je nametnula radikalne promjene Daytona na štetu Hrvata.
– To većina ljudi nije svjesna, jer kažu potrebno je mijenjati Dayton. Ali Dayton je već promjenjen. I to drastično promjenjen na štetu Hrvata, ustvrdio je Raspudić nabrajajući sve promjene koje su išle na štetu Hrvata u Federaciji BiH.
Fenix /SIM
Opširan prilog o tribini dr. Nina Raspudića čitajte u tiskanom izdanju Fenixa
