Priča o djevojačkoj borbi i dokazivanju
Rijetki znaju da je 25-godišnja njemačka boksačica Nikki Adler, aktualna svjetska prvakinja u super srednjoj kategoriji, zapravo Hrvatica Nikolina Orlović. Iz promotivnih razloga Nikolina je na početku profesionalne boksačke karijere skratila ime u Nikki a prezime („Orlov“-ić) prevela u Adler. S novim imenom i prezimenom postala je peterostruka prvakinja Njemačke, potom i europska prvakinja, a od srpnja ove godine i svjetska prvakinja u super srednjoj kategoriji. Za osvajanje prvog svjetskog n a s l o v a u WBU verziji, Nikki Adler je u rodnom Augsburgu savladala Emoke Halas iz Srbije nokautom u četvrtoj rundi meča. Zanimljivo je da će joj prva obrana titule (12. siječnja 2013.) u bavarskom Neu Ulmu biti protiv, također Srpkinje, Marije Pejaković, koja boksa pod češkom zastavom. Priča o Nikolini Orlović tipična je priča o borbi i dokazivanju pripadnika druge generacije hrvatskih doseljenika u Njemačkoj. Priča je to i o njihovu traženju sebe između dviju domovina: zemlje u kojoj su rođeni i zemlje rođenja njihovih roditelja. Nikolina, koja je rođena u Augsburgu kao dijete hrvatskih roditelja podrijetlom iz Karlovca (majka) i Udbine (otac), s 15 je godina počela trenirati Kick-box. U 18. godini izabrala je boks, jer joj se kao sport jako svidio. Na početku karijere, u amaterskoj konkurenciji bila je petorostruka prvakinja Njemačke ali i hrvatska reprezentativka.
Pod svojim pravim imenom 2008. godine nastupala je za reprezentaciju Hrvatske, kada je postala i hrvatska prvakinja. U hrvatskom dresu osvojila je i brončanu medalju na prvenstvu Europe, dok je na Svjetskom prvenstvu osvojila 5 mjesto. Danas, u profesionalnoj konkurenciji, zbog boljih financijskih uvjeta, boksa pod njemačkom zastavom i s drugim imenom – Nikki Adler. Ali Hrvatsku, jednako kao i Njemačku, smatra svojom domovinom. – Volim otići u Hrvatsku. Dolje sam svaki put kad sam slobodna, naglašava Nikolina, koja zasad nema mladića. U razgovoru s ponosom ističe da su u njen odgoj ugrađena dva mentaliteta: njemački rad i disciplina te hrvatska borbenost. Spoj tih mentaliteta i potpora roditelja doveli su je na sam vrh svjetskog boksa. – Roditelji su se uvijek brinuli za mene. Podržavali su me i kada se nisu slagali s mojim odlukama. Tata i mama se i danas čude i pitaju me zašto treniram boks. Kažu mi da im je teško gledati moje mečeve. Razumijem ih, jer znam da ih srce boli kad vide da me netko tuče, smireno će Nikolina, dok nam otkriva da je do danas imala osam mečeva i osam pobjeda u profesionalnoj karijeri. Od toga, šest borbi je dobila nokautom i dvije pobjede na bodove. U amaterskom boksu imala je 30 mečeva, od kojih 25 pobjeda i 5 poraza. S obzirom da je sportski, a pogotovo boksački uspjeh, ovisan o broju godina, Nikolinu smo pitali dokad planira ulaziti u ring. – Žene u ringu uglavnom ostaju do tridesete. Nakon toga se povlače i završavaju karijeru. Vjerojatno ću i ja tako postupiti, odgovara naša šampionka iz Berlina, čiji su dosadašnji uspjesi nezasluženo ostali daleko od očiju hrvatske javnosti.
Piše: Ivan MandićE-mail: ivan.mandić@fenix-magazin.de