U prigodi blagdana sv. Cecilije zamolili smo našu s. Nikolinu Bilić, crkvenu glazbenicu koja trenutno djeluje u HKŽ München za razgovor. Hvala joj da na spremnosti i odgovorima kojima nas uvodi u bogatstvo crkvene i duhovne glazbe i pjevanja, pišu Šibenskefranjekve.hr.
Sveta je Cecilija zaštitnica crkvene glazbe. Možeš li nam predstaviti ovu sveticu?
Dan 22. studenog za nas je crkvene glazbenike, koji animiramo pjevanje u liturgiji, poseban iz razloga što toga dana slavimo spomendan sv. Cecilije, koju Crkva od 15. stoljeća štuje kao zaštitnicu crkvene glazbe i glazbenika. Cecilija je bila rimska plemkinja koja je oko 230. godine umrla mučeničkom smrću zbog svoje kršćanske vjere.
Legenda govori da je svaki dan išla na svetu misu, koju je u katakombama pored Apijeve ceste služio papa Urban. Bila je milostiva i darežljiva srca prema siromašnima. U ranoj mladosti prihvatila je kršćanstvo. Bogu se posvetila dušom i tijelom i njemu položila zavjet djevičanstva. Roditelji su je, ne znajući za njen zavjet, zaručili za poganskog plemića Valerijana.
Legenda kaže – na dan zaruka, “dok su odzvanjala glazbala, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu, svojem pravom zaručniku”. Cecilija je molila Valerijana da poštuje njezin zavjet djevičanstva na što je on i pristao. Obratio se na kršćanstvo i zajedno sa svojim bratom Tiburcijem preminuo mučeničkom smrću za Krista. Cecilija je također pogubljena zbog vjere.
Papa Urban dao je pokopati njezino tijelo u središtu Kalistovih katakombi uz “kriptu papa”. U Rimu još uvijek postoje drevne terme u kojima je Cecilija navodno umrla. 822. godine tijelo svetice je pronađeno netaknuto u katakombama sv. Kalista i preneseno, po nalogu pape Paskala I., u baziliku sv. Cecilije u Trasteveru – sagrađenu još u 4. stoljeću na mjestu njezine obiteljske kuće. Prilikom rekonstrukcije bazilike 1599. godine identificirane su relikvije mučenice. U sarkofagu je pronađen sanduk s tijelom koje je ležalo na desnom boku nedirnuto vremenom. Kipar Stefano Maderna ovjekovječio je 1600. godine skulpturu, koja prikazuje tijelo svete Cecilije u ležećem položaju, s povezom na očima i rukama, licem okrenutim prema dolje i sa ispruženim prstima. Kad više nije mogla ispovijedati vjeru u trojedinog Boga riječima, izrazila ju je prstima: s tri prsta na jednoj i s jednim na drugoj ruci. Statua se i danas nalazi u glavnom oltaru crkve u Trasteveru, a replika ove prekrasne skulpture u Kalistovim katakombama.
Sveta je Cecilija zastupljena u umjetničkim remek djelima. U kojim područjima umjetnosti je osobito zastupljena? Do danas je sveta Cecilija jedna od najčašćenijih mučenica prvih stoljeća kao i jedna od najpopularnih svetica Europe, koja se osobito štuje u romanskim zemljama. Cecilija je inspirirala mnoštvo umjetnika u glazbi, slikarstvu, kiparstvu i književnosti, koji su joj posvetili svoja umjetnička remek-djela, uključujući RffaelovuEkstazu svete Cecilije u Bologni, Rubensovu Svetu Ceciliju u Berlinu i Domenichinovu u Parizu.
U književnosti je posebno proslavljena u zbirkama priča Geoffreya Chaucera, tvz. Canterburyjskim pričama pisanim većinom u stihovima na srednjovjekovnom engleskom jeziku između 1387. i 1400., koje spadaju među temeljna djela engleske književnosti. Die heilige Cäcilie oder die Gewalt der Musik je poznata pripovijetka (legenda) o svetici Heinricha von Kleista objavljena 1810. godine. Od književnih djela treba spomenuti i Odu svetoj Ceciliji Johna Drydena koju je 1736. uglazbio Handel, a 1889. i Hubert Parry. Među poznata glazbena djela posvećena svetoj Ceciliji spadaju: Himna svetoj Ceciliji Benjamina Brittena kao i Herberta Howellsa; Misa Svete Cecilije u C-duru Josepha Haydna; Messa di Santa Cecilia Alessandra Scarlattija, koja je izvanredno djelo i kruna Scarlattijeve crkvene glazbe; Messe Solennelle de Sainte Cécile u G-duru Charlesa Gounoda; Zdravo, svijetla Cecilijo – ili Oda svetoj Ceciliji Henrya Purcella; opera Cecilia o legendi o svetoj Ceciliji Licinia Raficea; Kantata svetoj Ceciliji Frederika Maglea. Jedan od najuspješnijih suvremenih skladatelja današnjice, najizvođeniji živući skladatelj na svijetu (od 2011. do 2018.), estonski skladatelj klasične i crkvene glazbe Arvo Pärt je za proslavu velikog Jubileja 2000. godine napisao svojevrsni oratorij za mješoviti zbor i orkestar Cecilia, vergine romana, prema liturgijskom tekstu u latinskom Breviarium Romanum.
Posvećen svetici, u 19. st. nastao je i tzv. Cecilijanski pokret, raširen u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a proširio se i u Hrvatskoj. Pokretu su se pridružili glazbenici, liturgičari i drugi znanstvenici koji su liturgijskoj glazbi namjeravali vratiti dignitet oslobađajući ju utjecaja melodrame i popularne glazbe. Tako su pod imenom Santa Cecilia nastale brojne škole, udruge i časopisi (kod nas u Hrvatskoj časopis Sveta Cecilija Instituta za crkvenu glazbu). Danas u svijetu postoje brojna glazbena društva, bratovštine, učilišta, udruge, festivali, zborovi, orkestri, župe, crkve i kapele s njenim imenom.
Po čemu je sveta Cecilija uzor glazbenicima?
Ono po čemu sveta Cecilija može biti uzor nama glazbenicima jest posvemašnja tjelesna i duhovna pripadnost Bogu. Ona je svojim životom i mučeničkom smrću ispjevala pjesmu slave Božje i kršćanska ju je tradicija prepoznala kao zaštitnicu svih nas koji kao voditelji ili izvođači oblikujemo crkvenu glazbu. Kao službenici, osobito tijekom liturgije, mi glazbenici bi trebali poput nje “pjevati Bogu u svojim srcima” te tako prenijeti drugima vjeru i Božje djelovanje u svojim životima.
Koja je uloga glazbe u liturgiji? Glazba je “sastavni dio svečane liturgije” kaže drugi vatikanski sabor (SC 112).
Ona u liturgiji ima prvotnu ulogu služenja zajednici. Dobro pripremljena i uvježbana skladba, ključna je kako bi se riječ posijala u srca vjernika. Ona nije samo estetski događaj ili bilo kakvo umjetničko uljepšavanje već ispovijest vjere. Liturgijska glazba, zahtijeva angažman nas glazbenika koji brinemo o pravilnom oblikovanju liturgijskih slavlja u župama: od zajedničkog pjevanja, preko solo pjevanja, do instrumentalne glazbe. U liturgijskoj glazbi postoji mjesto za profesionalizam i treba se trudi da glazba ima najsavršeniji oblik. No, liturgija nije mjesto za koncerte ili iskazivanje ljudskih sposobnosti već slavljenje Boga. Zato crkveni glazbenik ne bi trebao u liturgiju uvoditi elemente koji su strani liturgiji i odustajati od obdržavanja liturgijskih propisa, da bi se “svidio slušateljima” nego težiti duhu liturgije Crkve.
Po kojim kriterijima sastavljate liturgijski repertoar?
Danas je poslanje zbora ostati vjeran onome što je Drugi vatikanski sabor ostavio kao kriterije za liturgijsku glazbu koja je sastavni dio slavlja. Ti su kriteriji svakako djelo obnove, ali obnove koja se temelji na tradiciji sakralne glazbe u Crkvi. Stoga liturgijska glazba mora biti razumljiva muškarcima i ženama današnjice i u skladu s kršćanskom liturgijskom baštinom. Svakako uz gregorijanski koral i pučku popijevku nastojimo biti otvoreni za nove višeglasne skladbe (bilo modernijih ili starijih, klasičnih crkvenih skladatelja), ukoliko su prilagođene značajkama liturgijskih slavlja. Repertoar i izbor skladbi prvenstveno ovisi o vokalnoj ili instrumentalnoj kvaliteti grupe (mješoviti zbor, dječji zbor, zbor mladih) s kojom radim. Različito je raditi sa djecom, mladima ili sa odraslim osobama iz mješovitog zbora. Što se tiče notnog repertoara u današnje vrijeme imamo veliki izbor liturgijskih skladbi i veliku dostupnost glazbene literature za rad sa zborovima – čak i prijedloge pjevanja za svaku nedjelju kroz godinu.
Kako je organiziran vaš svakodnevni rad?
Sveukupno gledano, zbor uvijek ima posla. Dobro pjevanje nikada nije nešto što se stekne jednom zauvijek. Tu je svakodnevni posao oko proba, izbora literature itd. Crkvena godina sama od sebe zahtjeva kontinuirani rad. K tomu kroz godinu dolaze velike duhovne obnove u župi, proslave sv. Cecilije, Nikolinja, Božića, Stepinčeva, Mise nacija, Križni put nacija, Hodočašće zbora u bavarsko nacionalno svetište Altötting … Slijedeća 2023. godina uza sve to je 75. jubilarna godina u kojoj naša Hrvatska Katolička župa München slavi 75. obljetnicu postojanja. 75. jubilej proslavit ćemo svečanom akademijom u poznatoj koncertnoj sali Herkulessaal der Residenz (Residenzstr.1, 80333 München) u subotu, 17. lipnja 2023. te svečanom procesijom i misnim slavljem u nedjelju, 18. lipnja 2023., u crkvi St. Michael (Neuhauser Str. 6, 80333 München) u 12.30 sati, koje će predslaviti zagrebački metropolit i nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Sa crkvenim zborovima započela sam pripremu za ovaj veliki jubilej kao i za proslavu Stepinčeva koja je centralna proslava naše župe čiji je nebeski zaštitnik sam blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Pripreme zahtjevaju velika odricanja i dolaske na probe svih članova. Uza sav trud i napor, posebno nakon dugog razdoblja pandemije, pjevači rado dolaze na probe jer u našoj Hrvatskoj katoličkoj župi nalaze dio Domovine koja nas sve spaja i povezuje u slavljenju Boga kroz pjesmu, zajedništvo, prijateljstva i vjeru u Isusa Krista.
Koliko godina crkveni zbor djejuje u HKŽ München?
Na blagdan sv. Nikole Tavelića, 14. studenog 2015. , hrvatska iseljenička zajednica u HKŽ München, proslavila je svečanim koncertom u crkvi St. Paul 50. obljetnicu postojanja crkvenog zbora i organiziranog crkvenog pjevanja. Na svečanom koncertu koji je okupio veći broj vjernika nastupali su zborovi i glazbene skupine: Mješoviti zbor HKŽ, Ženska vokalna skupina Lira, Klapa Croatia i Orkestar djece i mladih. Tom prigodom HKŽ München je izdala monografiju ” 50. obljetnica Crkvenog zbora Hrvatske katoličke župe München”.
Kroz 57 godina su kroz naše zborove prošli brojni pjevači i pjevačice koji su svoju čežnju za Domovinom, svoju ljubav prema narodu pretakali u predivne hrvatske duhovne pjesme i tako pomogli u očuvanju naše baštine, vjere i tradicije. Hvala svima koji su bili i koji su dio naših crkvenih zborova. Od osam misnih slavlja na hrvatskom jeziku u Münchenu i okolici na osam postoji organizirano pjevanje. Počeci zbora vezani su uz djelovanje Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita, a od 31. listopada 1974. godine vođenje zbora preuzimaju sestre Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika (s. Pelikana Klarić, s. Regina Šušnjara, s. Veronika Vuković, s. Krešimira Banić, s. Ljiljana Radaš, s. Viktorija Vukančić i s. Nikolina Bilić).
Pjevanje na svetoj misi u crkvi St. Gabriel od 1999. vodi s. Marta Jozić, a u Poingu pastoralna suradnica Anamarija Andrijević. S. Marta pripada Družbi sestara Kraljice svijeta.
Kakve je posljedice pandemija coronavirusa imala na crkvenu glazbu i rad sa zborom?
Dvogodišnja pauza vezana uz pandemiju coronavirusa pokazala je koliko su važni i potrebni susreti u kojima se ne odvija samo rad vezan uz umjetnost, uvježbavanje glasa, pjevanje, učenje novih skladbi, nego prije svega susret ljudi te molitva uz pjevanje i ljepotu liturgije. Pune dvije godine imali smo prekid rada sa zborovima. Kroz cijelo vrijeme pandemije tražili smo mogućnosti i slali upitnike za nove mogućnosti rada. Dozvoljeno je bilo raditi samo s nekoliko solista, a što se tiče ansambla mladih sa pet pjevača i pet svirača. Sa dječjim zborom nisam dvije godine imala probe. Čitala sam i pratila kako su se ostali crkveni i profesionalni zborovi u Njemačkoj nosili s ovim problemom: Evo jedan zanimljivi osvrt iz vremena pandemije 2021. godine: “Pandemija je značajno oštetila zborove u zemljama njemačkog govornog područja. Ovo je rezultat studije ‘Zborska glazba u Corona vremenu” koju je vodila Kathrin Schlemmer, profesorica muzikologije na Katoličkom sveučilištu Eichstätt-Ingolstadt (KU). Broj aktivnih pjevača naglo je pao. Samo manje od trećine od približno 4300 ispitanih zborova iz Njemačke, Austrije i Švicarske uspjelo je održati broj članova. Gubitak je posebno izražen među više od 580 anketiranih zborova mladih. Gotovo svaki osmi zbor djece i mladih više ne postoji…”
Kako je trenutno stanje u radu sa zborovima?
Zahvaljujući prvenstveno dragom Bogu na činjenici da ponovno možemo raditi zajedno, ovom prigodom zahvaljujem svim članovima zborova koji su se ponovno ili nanovo uključili bilo u dječji zbor, zbor mladih ili u mješoviti zbor. Također zahvaljujem djeci, roditeljima i mladima koji dolaze na sate sviranja tamburice i drugih instrumenata u našu župu. Velika hvala župniku fra Petru Klapežu bez čije bi podrške i potpore rad sa svim zborovima bio otežan.
Fenix-magazin/MMD/s. Mandica Starčević
