S Nikom Kranjčarom me veže poznanstvo od gotovo 20 godina. Obitelj Kranjčar je puno dala hrvatskom nogometu. Niko je dosad jedini Hrvat koji je zabio protiv Brazila.
Piše: Antonio Bevanda
Zadnji put smo se vidjeli, početkom ožujka 2021. godine, na komemoraciji za pokojnog mu oca Zlatka Cicu Kranjčara. Niko je pričao, ja sam plakao, onda je zaplakao i on. Plakala je većina onih, koji su bili tamo.
Mene je život odveo na drugu stranu, ali prijateljstva i poznanstva su, naravno, ostala. Rekoh sam sebi, idem probati dobiti svo Niku. Prvo uvod, priče o standardnim stvarima, gdje, što i kako… A onda intervju. Nikad me nije odbio, ni kad je bilo najteže, uvijek bi našao neke riječi.
– Jako sam zadovoljan s onim što smo dosad napravili u Katru. Već godinama je Hrvatska u vrhu svjetskog nogometa i to sad tamo samo potvrđujemo – kaže nam Niko na početku razgovora i nastavlja:
– Sve smo dosad napravili prema planu. Igramo dobro, prošli smo tešku skupinu i vjerujem da ćemo nastaviti tako I protiv Japana.
Hrvatska i Japan će u ponedjeljak treći put igrati na svjetskim prvenstvima. Tamo 1998. godine u Francuskoj smo golom Davora Šukera pobijedili 1-0. Osam godina kasnije, u Nürnbergu je bilo 0-0. Bilo je to drugo kolo u našoj skupini na tada Mundijalu u Njemačkoj.
– Bio je rani termin utakmice i sjećam se da je bilo jako, baš pakleno vruće i teško za igru. Srna je promašio penal, ja sam pogodio prečku. Bili smo bolji, ali nismo zabili, na kraju nas je taj remi stajao prolaska dalje. Da smo pobijedili, onda bi nas remi u zadnjem kolu vodio dalje, a ovako nam je trebala pobjeda – prisjeća se Niko.
Planira li u Katar, ako prođemo Japan?
– Ne znam što da ti kažem. Zasad ne, ali ne znam točno. Svaki dan mijenjam planove što se toga tiče. Stalno sam u kontaktu s bivšem suigračem Ivicom Olićem.
Ola je u stručnom stožeru Zlatka Dalića. On je ubacio onu loptu, koju je Marcelo skrenuo u gol. Hrvatska je tada, na otvaranju Mundijala 2014. godine povela protiv Brazila. Na kraju je domaćin pobijedio 3-1. S Brazilom smo igrali prijateljsku utakmicu 2018. godine u Liverpoolu. Pobijedili su nas 2-0. Na Svjetskom prvenstvu 2006. je u Berlinu bilo 1-0 za njih golom Kake, a u kolovozu 2005. godine na Poljudu 1-1 u prijateljskoj utakmici. To je bio prvi, povijesni sraz Hrvatske s Brazilom. Igralo se 17. kolovoza pred više od 30.000 gledatelja. Tih je 1-1 dosad najbolji rezultat protiv najveće reprezentacije na planeti. Ako izbacimo Azijce, mi Japance, a Brazilci Korejce, u petak igramo međusobno u četvrtfinalu.
– Neka prođe Južna Koreja – kaže Niko i dodaje:
– Znam da će se to teško dogoditi, ali prvenstvo je puno iznenađenja. Pa Japan koji nas čeka je pobijedio velesile, Španjolsku i Njemačku. Tako da nam je svima jasno kako nas teška utakmica čeka.
Ipak, svi očekujemo četvrtfinale protiv Brazila. Niko je dosad jedini Hrvat, koji je zabio peterostrukom svjetskom prvaku.
– Ma, kaj bi bio toliko ponosan – smije se Niko i dodaje:
– Evo, daj Bože da prođemo i Japan i da onda protiv Brazila zabiju još četvorica naših i da onda ja više ne budem jedini koji je zabijao Brazilu.
Inače, potpisnik ovih redaka bio je jedan od trojice ljudi, koji su bili na prvome treningu Nike Kranjčara u Hajduku. Bio je siječanj 2005. godine. Splićani su bili na pripremama u Međugorju, a Niko je prvi trening imao na stadionu Babovac u Ljubuškom. Dinamo je moja ponajveća ljubav, to dobro znaju oni koji me poznaju. Znaju koliki sam dinamovac, ali Niki sam oprostio odlazak u Hajduk. Fotografiju koja je nastala u siječnju 2005. godine, kada smo obojica imali po 20 godina i dalje čuvam.
Niko Kranjčar, dečko kojeg je nemoguće ne voljeti. Njegov otac Cico je za mene najveći dinamovac svih vremena. Gledajući igračke i trenerske rezultate. Drago mi je da se Niko u tome slaže sa mnom. Kao izbornik je Cico vodio prve dvije utakmice protiv Brazila. Ostat će zapamćene njegove suze dok je slušao Lijepu našu, prije utakmice s Brazilom u Berlinu. Niko i Cico su puno dali hrvatskom nogometu.
Fenix-magazin/SIM/Antonio Bevanda
