Da život piše romane, Viljem Lutz iz Darmstadta spoznao je 1985. u Rijeci. Imao je 30 godina kada je pokucao na vrata nekadašnjem hrvatskom skijašu Zvonimiru Kajbi. Predstavio se i rekao mu da je on njegov sin i da ga već neko vrijeme traži.
– Činilo mi se kao da me sve to vrijeme čekao – prisjeća se danas 62-godišnji Viljem tog prvog susreta s biološkim ocem.
– Kad sam ga upoznao imao je 78 godina i živio je sa suprugom Mirom s kojom nije imao djece – kaže Viljem.
Viljemova majka, Njemica Regina, rođena je u Vojvodini. Kao mlada djevojka doselila je u Rijeku gdje je upoznala Zvonimira Kajbu, tada naočitog muškarca puno starijeg od nje. Bila je lijepa i Kajbi se odmah svidjela. Njoj se sviđalo što je on zreliji od mladića njene dobi. Mada su skupa živjeli, napustila ga je kad je doznala da je oženjen. Iako se nikad nije udavala, nije žalila što ga je upoznala i voljela, a on joj je ostavio najljepši dar – sina Viljema.
Željela je miran život sa sinom
Nakon Viljemovog rođenja, Regina je sa sinom ostala živjeti u Rijeci četiri i pol godine. Biti samohrana majka u to vrijeme nije bilo nimalo lako. Imala je strica i brata u njemačkom gradu Darmstadtu koji su je uspjeli nagovoriti da dođe kod njih u Njemačku.
Iako je znao da sina možda nikad više neće vidjeti, Zvonimir je u tome nije sprječavao. Otišla je u Njemačku i ubrzo pronašla posao u bolnici. S prvom plaćom unajmila je malu sobu te se sa sinom odselila od strica kod kojeg je kratko živjela. Željela je miran život sa svojim sinom kojem je promijenila i ime u Wilhelm.
No, Viljem je vratio hrvatsko ime kad je pronašao svoj rodni list i doznao kako se ranije zvao.
Cijeli život bez oca
Viljem za sebe voli reći kako je jedan od prvih hrvatski emigranata, jer je u Njemačku došao 1959. godine.
– Cijeli sam život odrastao bez oca i normalno je da se u jednom trenutku upitate tko je on i kakav je – kaže Viljem, ističući kako je zbog toga oduvijek osjećao veliku prazninu u svom životu.
Čak i kad je pronašao oca, Viljem nije uspio u potpunosti izgraditi blizak odnos kakvog imaju otac i sin.
– Mislim da nismo imali dovoljno vremena. Kad rasteš bez oca i pronađeš ga u kasnijoj životnoj dobi, ne možeš s njim imati odnos kao da si ga cijeli život znao. Imali smo samo nekoliko godina. Nije nam išlo u prilog niti to što sam ja u Njemačkoj, a on je živio u Rijeci – govori Viljem.
Nastavak priče o Viljemu i njegovom ocu pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u porodaji u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu..
Fenix-magazin/Marija Lovrić Holenda/Foto: Dario Holenda
