Franz Josef Walter, skladatelj i pijanist iz Münchena, Hrvatsku je zavolio kao prijatelj Hrvata koji su u bavarskoj metropoli pronašli novi dom.
Slušao je priče iz njihove domovine, divio se ljubavi prema onome što su ostavili, a onda poželio i sam vidjeti i osjetiti kakvom to snagom jedna mala zemlja drži uz sebe svoju djecu čak i onda kad su tisućama kilometara daleko.
– Možda zbog glazbenika u meni koji je romantizirao priče hrvatskih prijatelja, možda zbog njihove ljubavi kojoj sam se čudio i divio, ja sam otišao u meni nepoznatu, tuđu zemlju i zavolio je kao svoju domovinu – prisjeća se Franz Josef.
Sve je počelo 1990. godine. Franz Josef Walter je otvorio svoju prvu glazbenu školu u Münchenu. Uz taj posao je svirao i pjevao po brojnim kafićima i restoranima i u jednom upoznao Hrvate Zvonku Prku i njegovu ženu Anu. Bili su vlasnici restorana u kojem su ga angažirali za ljetne nastupe.
– Doista dragi ljudi. Pružili su meni, jednom mladom još neafirmiranom glazbeniku, priliku i angažirali me za ljetne nastupe. Nisu se po¬našali kao šefovi, već kao prijatelji. Kod njih sam upoznao najviše Hrvata i zavolio hrvatski način života. Slušao sam priče iz hrvatskih krajeva, slušao o sudbinama ljudi koji su napustili domovinu i došli u stranu zemlju, a želja da upoznam tu njihovu domovinu, mi je bila sve jača – govori Franz Josef.
No, umjesto u Hrvatsku, put ga je naveo na ruske brodove gdje je zarađivao kao solo izvođač. Kako je uz prijatelje Hrvate naučio dosta od hrvatskog jezika, s Rusima mu se nije bilo teško sporazumijevati.
– Glazbenici imaju dobro uho za lijepe jezike, a hrvatski jezik je zvučan. Dok sam bio na brodu, počeo sam učiti ruski jezik. Tad sam pomislio; kad sam već došao do Rusije, a volim more i znam dosta Hrvata, ne bi bilo loše produžiti do Mediterana – kaže Franz Jozef.
Ostao u Hrvatskoj i pomagao žrtvama rata
Odabrao je Poreč jer ga ne dijeli velika udaljenost od Münchena.
– Toliko mi se svidjelo da sam u Poreču neko vrijeme i ostao. More, vrijeme, i mentalitet ljudi sličan nama u Bavarskoj, sve me to privuklo – prisjeća se.
Želio je u Hrvatskoj ostati duže te se obratio prijatelju Zvonku Prki koji mu u najam dao malu kuću u Podravini, okruženu vinogradima u Vinici kraj Koprivnice.
– Otišao sam onamo i odmah se zaljubio u tu kućicu. Podravina ponekad sliči na moju Bavarsku. Način života i ljudi su me privukli više od Poreča. Odlučio sam tu ostati – kaže Walter.
Nije to bila laka odluka. Hrvatska je baš u to vrijeme bila u svojim najtežim vremenima. Ipak, ovaj je Nijemac odlučio ostati i njenim građanima dati podršku kakvu je u tom trenutku mogao.
– Bilo je to devedesetih godina, Domovinski rat, a ja sam počeo s organizacijom pomoći za stradale u ratu. Pomagao sam kad god je to bilo moguće. Pomažući sam ostvario najviše kontakata s Hrvatima te lokalnom umjetnicima – otkriva.
Tamburaši su ga oduševili, svidjela mu se šuma, jezero Šoderica. Svidjela mu se Drava i vino.
– Bio sam sretan. Počeo sam skladati na hrvatskom jeziku, nadam se da se ta radost koju i danas osjećam prema Podravini, osjeća i u mojim stihovima – kaže Franz Josef Walter.
Na hrvatskom jeziku je napisao i skladao pjesmu “Dravo, Dravo” koju izvode tamburaški orkestri.
Pjesma govori o staroj majci i sinu koji odlazi u tuđinu. Nedavno ju je izvela hrvatska sopranistica Kristina Šop. U Münchenu na koncertu ugostila je Franza Josefa Waltera a on je osim spomenute pjesme izveo i četiri kompozicije na gitari koje je naslovio “ Splitiada” .
Ostatak priče pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina na kojeg se možete i pretplatiti putem E-maila: fenix@fenix-magazin.com ili na broj telefona 0049 69 348 781 400
Fenix-magazin/ Marijana Dokoza
Podatke o pretplati možete pronaći na fotografiji ispod ili putem linka ONLINE PRETPLATA FENIX MAGAZIN
