Uz suosjećanje Hrvatske i cijelog svijeta, Srbija je ovih dana duboko potresena s dva jeziva krvoprolića, u Beogradu i kod Mladenovca, u kojima je u manje od 48 sati ubijeno čak 17 ljudi.
Piše: Dr. Jure Burić
Tragedija je to koja će se dugo pamtiti, neopisiva tuga koja će trajati, a njihovim roditeljima i obiteljima neizmjerna žalost s kojom će umirati.
Nije vrijeme nikoga optuživati, a niti u koga prstom upirati, ali je vrijeme postavljanja pitanja: kamo to kao ljudi idemo i čemu se nadamo?. Uz ovakve izvrnute moralne i ljudske vrijednosti jamačno idemo u upitnu budućnost, jer nam je sadašnjost prazna.
Možete li zamisliti oca djeteta koji svog sina vodi u streljanu, umjesto da ga vodi u neko drugo Bogu ugodnije mjesto. Učio ga je pucati umjesto da ga je učio grliti i ljubiti.
Kakav je osjećaj djeteta s pištoljem u ruci i “važnosti” koju pri tome dijete ima? Hoćemo li od djece praviti kopije heroja kojekakvih „Reality Showsa“ koji se radije utječu ljudskom obziru, a ne strahu Božjem.
Nedostaje li takvoj djeci poruka mira Onoga koji je visio na križu ili radije prihvaćaju ove nakaradnosti života što nas okružuju?
Bi li tragedije iz Beograda ili okolice Mladenovca uopće bilo da se djecu vodilo u neko Svetohranilište, a ne ih se učilo pucati?
Nemojmo ove nesretne očeve optuživati za ovo što se dogodilo, jer da su znali što se sada zna, sigurno ne bi svoje dijete tako odgajali a niti bi u svome domu držali oružje.
Sada se ništa više popraviti ne da, ali se može dobro razmisliti je li djeci bolje davati neviđenu slobodu ili ih učiti strahu Božjem?!
Osobno smatram kako je ovo drugo pametnije, premda znam da će na ovu moju konstataciju biti osuda nevjernika i njima sličnih ljudi.
Ali ne mogu se oteti dojmu da onog trenutka kada djeca i odrasli izgube ljudski sram i strah od Boga, događaju se nevolje i ovakve tragedije.
Stoga i na ovaj način pozivam na reviziju odgoja i vraćanje djece njihovu djetinjstvu u kojem će ih se učiti poštivati starije, pa i svoje učitelje, a ne ih ubijati.
Roditelji i odgajajte trebaju više razgovarati s djecom i pokušati razumijeti njihove potrebe. Oni ponajviše ne smiju zaboravite kako pritom imaju i najveću odgovornost, jer od djece trebaju stvoriti dobre i čestite ljude.
Time će smisao njihova i i našeg postojanja biti izvjesniji, a budućnost sigurnija.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. Jure Burić
