Dan molitve i sjećanja na ubijene fratre mučenike Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Cetinske krajine,obilježen je u nedjelju 28. rujna 2025. u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske. Misu zadušnicu predvodio je župnik Župe Potravlje fra Dalibor Grčić, uz koncelebraciju gvardijana fra Marinka Vukmana, župnika fra Antonia Mravka i još dvanaestoricu svećenika.
Na početku misnog slavlja gvardijan fra Marinko pročitao je imena 44-ice fratara koji su ubijeni ili umrli od posljedica mučenja između 1942. i 1948. godine,tijekom Drugog svjetskog rata i komunističkog režima. Među njima je bilo i 20 fratara iz Cetinske krajine.
U propovijedi predvoditelj slavlje je istakao važnost imena, postavivši pitanja: „Kako je bilo živjeti ime u vremenu komunizma? Kako je živjeti ime u vrijeme Cancel kulture, kulture otkazivanja i blokiranja? Kako onda uopće živjeti ime?“
Polazeći od evanđeoskog odlomka (Lk 16,19-31) predvoditelj je istakao razliku između bogataša i siromaha: „Lazar se spominje imenom dok bogataš iz evanđelja nema ime, on je ‘neki bogataš’. Razlog se nalazi u nevažnosti bogataševa imena za evanđeosku poruku. S druge strane, imati ime označava važnost i usklađenost s biblijskom porukom. Ime Lazar znači ‘Bog je pomogao’ unatoč svim nevoljama“, kazao je predvoditelj.
Govoreći o Drugom svjetskom ratu i poraću, fra Dalibor je naglasio kako je bilo opasno živjeti ime u vremenu komunizma: “Imena i sudbina naše braće i tolikih koji su smetali novom režimu govore za sebe. Imena sudova – Prijeki sudovi. Imena svjedoka – Lažni svjedoci. Kakva je poruka ovih imena?“, zapitao se predvoditelj te nastavio: „Njihova lažna svjedočanstva jednaka su poruci onoga bezimenog bogataša u suočenju s Bogom koji je istina. Bezvrijedna su! Stoga, prijeke sudove i lažne svjedoke možemo imenovati kao humanu propast. Nikakva dobra u njima. Njima nije bilo jasno da pucanjem ne mogu ubiti ime. Znana i neznana grobišta i jame, duboke i tamne, kakve već mogu i biti i ideologijom zatrovane ljudske savjesti, izvikuju razna imena. No, ona su bezvrijedna poput ‘nekoga bogataša’ iz evanđelja. Nasuprot njima imena naše umorene braće na koncu svoje žrtve mogu reći zajedno s Lazarom, Bog je pomogao.“
„Čuvajmo se braćo i sestre ideologija: kojima je čovjek bezvrjedniji od otirača za noge, koji u imenu drugog čovjeka ne vide ime Lazarevo – ne računaju na Boga, koji u imenu drugog čovjeka vide samo priliku za svoju izopačenost. Imena naše umorene braće viču nama živima poput sv. Pavla apostola Timoteju: ‘Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, poniznošću.’ Tu nema zamke da bih ispao nečovjek, zavedena budala, ubojica i na koncu bezimen. Ovo je svjedočanstvo naše umorene braće. Voljeti životom svoga Boga i Crkvu, svoj dom i domovinu, pa što koštalo da koštalo! To je pravi put za živjeti ime,“ zaključio je fra Dalibor.
Poslije misnog slavlja u samostanskom klaustru ispred reljefa dvadesetorice fratara održana je molitva odrješenja. Za vrijeme mise pjevao je Mješoviti zbor Svetišta Gospe Sinjske pod ravnanjem s. Anđele Crnjac.
Fenix-magazin/IK
