Dok se spuštate popločanom ulicom, ili kako u Bosni i Hercegovini kažu “kaldrmom”, starog grada Jajca, umorni od putovanja i vrućine ljeta, ne slutite da vas iza iduće krivine čeka pravi spektakl. Jedini je to vodopad na svijetu koji se nalazi u samom središtu grada i proglašen je jednim od najljepših u Europi.
Piše: Marijana Dokoza
Nema ničeg grandioznog na samom ulazu, nikakvih najava, nema blještavih natpisa, samo more štandova s raznim stvarčicama koje se nude znatiželjnim turistima. A onda, iznenada šum. I još malo dalje huk. Pa prva kap na obrazu. I onda, pred vama vodopad. Ne bilo kakav. Jedini vodopad na svijetu koji obrušava svoje vode usred gradskog središta. Naime, postoje zapisi kako je vodopad u Jajcu jedini u svijetu koji je smješten u samom središtu grada.
To čudo prirode nije skriveno u nekoj udaljenoj šumi, već u Bosni i Hercegovini, točno u starom kraljevskom gradu Jajcu. Jajce je, naime, bilo glavni grad bosanskog kraljevstva u srednjem vijeku.
Impozantni 20-metarski vodopad rijeke Plive pruža nezaboravan prizor, a najbolje ga je razgledati s vidikovca uz sami slap, gdje ćete osjetiti i sitne kapljice koje osvježavaju zrak. Na dan našeg posjeta, u tijeku su bile pripreme za koncert poznatog pjevača, zbog čega pristup platoa nije bio jednostavan. No, odustajanje nije bila opcija.
Kraljevski grad na raskrižju vremena
Jajce je grad koji prkosi karti i vremenu. Smješten na raskrižju puteva Bihać i Bugojno i dolinom Vrbasa prema Banjoj Luci, ovaj grad u srcu Bosne i Hercegovine živi povijest koja nije stala ni kad su padali kraljevi, ni kad su dolazili osvajači.
Grad je bio posljednje uporište bosanske neovisnosti. Kralj Stjepan Tomašević ovdje je okrunjen, ali i pogubljen 1463. godine. Njegov grb i danas čuva gradski ulaz, a kamene ulice pričaju priču o srednjovjekovnom sjaju. Medvjed kula, tajanstvene katakombe, portal iz 15. stoljeća, a svaki kamen kao da ima svoj glas i kao da priča priču o nečemu što se nekad događalo, pa se čovjek osjeti kao da upravo proživljava to vrijeme.
Tu su i brojni mitovi. U stijeni kraj grada uklesan je reljef boga Mitre, antičkog božanstva svjetlosti. Ispod zemlje katakombe, podzemna crkva uklesana u stijenu, na dva kata, jedinstven spomenik mračne, ali fascinantne prošlosti.
Najbolji pogled? S platoa odmah ispod slapa, deset maraka ili oko pet eura za susret s vodopadom koji pamtiš godinama. Ondje ste licem u lice s vodom. I, da, izaći ćete mokri. I sretni.
Pliva i njena bajka
Samo pet kilometara uzvodno Plivska jezera. Veliko i Malo. Tamo se ritam smiruje. Čamci klize po vodi, šuma šušti, a stari drveni mlinovi, njih 20 kao da šapuću priče iz 17. stoljeća. Izgrađeni na sedrenim barijerama, između dvaju jezera, oni su poput kulisa iz bajke. I još uvijek stoje. I još uvijek melju. Plivsko jezero nije samo lijepo. Ono pokreće hidroelektrane, čuva biološku raznolikost i poziva na predah. Ovdje se ne trči ovdje se sjedi, gleda, diše.
Crkve, kule, i tišina prošlosti
U gradu, vjera i arhitektura zajedno pričaju povijest. Crkva sv. Marije sa zvonikom sv. Luke, iz 1460. godine, kasnije pretvorena u džamiju. Tu su i crkva sv. Katarine, župna crkva iz 1886., svaka sa svojom sudbinom, svojom borbom kroz stoljeća.
Grad je bio rušen, razaran krajem 18. i početkom 19. stoljeća gotovo je nestao. Ali Jajce se uvijek iznova rađa. Danas, s oko 7.000 stanovnika, ono zrači dušom daleko većom od svojih brojki.
Otvoreni muzej pod vedrim nebom
Jajce se ne obilazi njime se hoda. Svaki korak vodi kroz epohu. Od rimskih ostataka, srednjovjekovnih kula, do crkava, džamija i mirisa sedre sve je tu, na dlanu. Ulice su kamene, ponekad strme, ali ispunjene šapatom prošlosti. Grad ne skriva svoje ožiljke. On ih nosi ponosno. Jer svaki od njih je priča.
U Jajcu teče povijest
Jajce je grad koji ne pokušava biti ono što nije. Ne nudi iluziju. Nema masovne reklame, nema turističke pompe. I upravo zbog toga oduševljava svakoga tko u njega zaluta ili dođe s namjerom da ga istraži. Svaki njegov zvuk, miris i pogled iskreni su. I neponovljivi.
Kad se idući put budete pitali kamo otputovati, sjetite se da postoji grad u kojem slap pada kroz povijest. Gdje voda šumi priče, a kamen pamti sve. Gdje vrijeme ne prolazi već teče, baš kao Pliva, preko stijena, do srca Vrbasa.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
