Hrvatska je desetljećima bila iseljenička zemlja. Danas zapošljava gostujuće radnike jer je zbog drastičnog pada broja stanovnika ovisna o stranim radnicima.
Tako počinje prilog u Neue Zürcher Zeitunga u kojem se navodi kako sve više ljudi iz Azije nalazi mjesto za rad u Hrvatskoj. Zemlja postaje šarenija – i suočava se s povijesnom promjenom koja utječe na cijelu regiju. Brian Bantista, 32-godišnji slastičar koji je prije dvije godine u Hrvatsku stigao s Filipina kaže da je slastičarski zanat naučio u Kataru.
U Zagrebu se osjeća vrlo ugodno. Ima osmosatni radni dan, dva slobodna dana vikendom i prima dobru plaću od 1.200 eura. Smještaj, vrstu zajedničkog stana s ostalim gastarbajterima, također osigurava poslodavac. To se, kaže, ne može usporediti s uvjetima u Kataru.
-Želim ostati ovdje, kaže Bantista koji je tek jedan od mnogih Filipinaca u Zagrebu kojima je Hrvatska prvotno trebala biti tek usputna stanica na putu na Zapad.
U prilogu, u kojem se navodi kako se hrvatsko gospodarstvo oporavilo od pada uzrokovanog pandemijom, se ističe kako je u Hrvatskoj sve manji broj stanovnika.
-Hrvatska je jedan od najvećih demografskih gubitnika u Europi, objašnjava Caroline Hornstein-Tomić, njjemačka sociologinja koja se bavi istraživanjem pitanja migracija na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Od 1991. broj stanovnika Hrvatske pao je za gotovo 20 posto, sa 4,8 na 3,9 milijuna. “Najvažniji razlog za to su migracije”, kaže Hornstein-Tomić.
Ulazak u EU 2013. ponovno je povećao dinamiku. Od tada je svoju zemlju napustilo 400.000 Hrvata, gotovo desetina stanovništva. Gotovo svi su bili radno sposobni. Zbog toga je tržište rada praktički prazno. Prema procjenama ekonomista, od oko 6 posto nezaposlenih velik dio nije zapošljiv ili čak nije zainteresiran za posao, primjerice zato što ima dovoljno prihoda zahvaljujući apartmanu za odmor koji se tajno iznajmljuje. Budući je i u Hrvatskoj susjednim zemljama broj raspoloživih radnika u opadanju, agencije za zapošljavanje sada su se okrenule radnicima iz južne i jugoistočne Azije.
U “Kathmandu Marketu”, dućanu u blizini glavnog željezničkog kolodvora u Zagrebu, koji služi i kao neslužbeno sastajalište južnoazijskih gastarbajtera i u kojem se mogu pronaći proizvodi iz Azije, taksist Sawan Kumar, koji je nekoliko godina radio u američkoj vojnoj bazi u Iraku, kaže: “Hrvatska je najsigurnija zemlja u kojoj sam ikad živio”. Taj 28-godišnjak podrijetlom iz Hyderabada u južnoj Indiji svoje kupce pronalazi preko Bolta, brokerske platforme slične Uberu. Prije nego što je došao u Zagreb, Hrvatsku je poznavao samo kao mjesto snimanja hollywoodskih filmova.
-U Hrvatskoj je bolje nego što sam očekivao, kaže Kumar kojemu je jezik užasno težak, zbog čega sa svojim kupcima govori engleski ili koristi program za prevođenje na svom telefonu. Njemu, kao i ostalim stranim radnicima u Hrvatskoj je problem radna dozvola koja se izdaje samo na godinu dana i vezana je za određenog poslodavca. Stoga je ulazak Hrvatske u schengenski prostor doprinio pojačanom odlasku stranih radnika u Portugal, koji ima fleksibilnije imigracijske zakone, ili u Njemačku i Austriju gdje su plaće osjetno veće nego u Hrvatskoj.
Fenix-magazin/SIM/Neue Zürcher Zeitung
