Posljednjih godina, svaki drugi mladi Hrvat koji se vrati u Hrvatsku i u domovini svojih roditelja počne graditi karijeru i ljepšu budućnost kakvu je zamišljao, nailazi na velike probleme kod priznavanja svojih stranih diploma. Stvara ih birokracija koja oštro provodi sadašnje zakone iz sfere visokog obrazovanja države koja ih je zvala na povratak.
Dok su oni koji su se vratili suočeni sa zidom nerazumijevanja i bez vidljivih poteza da netko ubrzo namjerava riješiti njihov problem, novi pozivi za povratak se neprestano upućuju. Obećavajuće je tako, pa i pohvalno, kada primjerice Zvonko Milas, predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH, poziva mlade ljude iz iseljeništva da se sa svojim znanjem i iskustvom vrate u domovinu i pomognu domovini u njenom napretku, ali je razočaravajuće kad ti mladi ljudi, poneseni domoljubljem i željom za životom u svojoj „pravoj” domovini, već kod nostrifikacije diplome budu prevareni i poniženi. Jer, kako drukčije nazvati hrvatsko nepriznavanje diploma dobivenih na najboljim europskim i svjetskim sveučilištima? A sve zato što je netko „donio” ili bolje rečeno „proturio” takav zakon kojim je podvaljeno djeci hrvatskih iseljenika.
Studirala na jednom od najprestižnijih sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali se to ne priznaje u Hrvatskoj
Među brojnim mladim Hrvatima – povratnicima koja je naišla na navedeni problem, je i Josipa Zelenika (24). Nisu joj priznate diplome s jednog od najprestižnijih sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, onom St. Andrews u Škotskoj. Sveučilište na kojem je diplomirala, ujedno je treće najstarije sveučilište s nastavom na engleskom jeziku u cijelom svijetu. Jednako kao i princ William koji je na njemu diplomirao 2005. godine, Josipa je na tom sveučilištu studirala Međunarodne odnose i u lipnju prošle godine diplomirala te stekla njihovu prestižnu diplomu. No, Josipin problem je što je u Škotskoj studirala četiri a ne pet godina, koliko takav studij traje u Hrvatskoj. I tu je problem.
Za 30 tisuća kuna moraju studirati godinu dana na privatnom fakultetu, kako bi se priznala diploma stečena u inozemstvu
Hrvatska ne priznaje stečeno zvanje sa četverogodišnjih studija, priznajući ga tek kao višu školu (trogodišnji studij), te upućuje mlade ljude na još godinu dana studiranja u Hrvatskoj. Uglavnom im preporučuju neki od privatnih fakulteta, čiju godinu studiranja treba platiti oko 30 tisuća kuna.
Josipa to smatra ponižavajućim. Obrazovni program njena četverogodišnjeg studija, kakav je ranije bio i u Hrvatskoj prije prelaska na Bolonjski proces, nije ništa manje sveobuhvatan nego petogodišnji studij po Bolonji. Kako od nečega u Hrvatskoj mora živjeti, a nema ni novaca da bi platila studij, odlučila je napraviti jedino ono što je mogla:
„Poslala sam agencijama molbe, javila se na natječaje sa spremom koju su mi priznali, a to je viši stručni referent i sad čekam. Puno prijatelja i poznanika mi je ispričalo da su imali isti problem te da su neki od njih upisali još tu jednu godinu. Ja ću pričekati i vidjeti hoće li usvojiti moje molbe za zapošljavanjem pa ću onda odlučiti“, kaže Josipa. Ostaju joj tek dvije opcije: da završi još tu jednu godinu uz plaćanje 30 tisuća kuna ili da se vrati natrag u Škotsku.
Fenix Magazin/Marijana Dokoza
Opširnije o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je na prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxemburgu…
Što još odnosi aktualno tiskano izdanje Fenix Magazina pogledajte OVDJE: FENIX MAGAZIN intrigantne ispovijesti, istinite priče, politika, život, sport, glazba, reportaže s hrvatskih fešta