Pooja je nestala 22. siječnja 2013., kada je imala sedam godina. Kaže kako ju je ispred škole u gradu Mumbaiju u zapadnoj indijskoj državi Maharashtra oteo par koji ju je namamio sladoledom.
Pronađena je 4. kolovoza kad je uspjela pobijeći od svojih otmičara. Njezina majka Poonam Gaud je presretna.
– Odustala sam od nade da ću ikada pronaći svoju kćer, ali sad sam presretna, rekla je poonam Gaud.
Prema policijskom priopćenju, tada 7-godišnju djevojčicu su oteli Harry D’Souza i njegova supruga Soni. D’Souze su par koji nije mogao imati vlastito dijete, a Harry je uhićen.
Prije nego što je nestala, Pooja je živjela s dva brata i roditeljima u maloj kući u predgrađu. Na dan kad je nestala, otišla je u školu sa svojim starijim bratom, ali su se njih dvoje posvađali i njezin brat je otišao u školu ostavljajući nju jer je kasnio. Tada ju je navodno par odveo obećavši joj da će joj kupiti sladoled.
Pooja kaže da ju je par prvo odveo u Gou, a zatim u Karnataku, države u zapadnoj i južnoj Indiji, i prijetili bi joj da će je povrijediti ako bude plakala ili skrenula pozornost na sebe.
Kaže da joj je neko vrijeme bilo dopušteno da ide u školu, ali nakon što je par ipak dobio vlastito dijete, ispisali su je iz škole i svi su se preselili u Mumbai. Pooja kaže da se zlostavljanje pogoršalo nakon rođenja djeteta.
– Tukli bi me remenom, nogama, šakama. Jednom su me tukli štapom toliko da su mi leđa počela krvariti. Tjerali su me i da obavljam poslove kod kuće i radim od 12 do 24 sata, rekla je.-
Kuća u kojoj je D’Souza živjela bila je prilično blizu njezine obitelji ali, kaže, nije poznavala ceste, uvijek je bila pod nadzorom i nije imala novca ni telefona, a nije mogla potražiti pomoć ili je pokušati pronaći put kući.
Sretan bijeg
Ali jednog dana, Pooja se uspjela dokopati mobilnog telefona para dok su spavali i upisala je svoje ime na YouTube. Pronašla je videosnimke i postere koji spominju njezinu otmicu i brojeve koje je mogla nazvati za pomoć.
– Tada sam odlučila potražiti pomoć i pobjeći, kaže ona.
Trebalo joj je sedam mjeseci prije nego što je skupila dovoljno hrabrosti da o tome razgovara s Pramilom Devendrom (35), kućnom pomoćnicom.
Devendra odmah je pristala pomoći joj. Jedan od brojeva na plakatu na kojem je bilo njezino ime povezao ih je s Rafiqom, susjedom Poojine majke. Majka i kći prvo su razgovarale video pozivom, a potom je dogovoren susret.
Devendra je sretna što je odigrala ulogu u ovom ponovnom okupljanju. – Svaka bi majka trebala pomoći djetetu koje joj se obrati po pomoć. Mi možda nismo njihove biološke majke, ali ipak smo majke, kaže.
Nakon sastanka, Pooja, nekoliko članova obitelji i Devendra otišli su u policijsku postaju podnijeti žalbu. – Sve sam rekla policiji. Čak sam im rekla i gdje žive moji otmičari, rekla je koji su malo kasnije uhićeni.
Djevojka se sad pokušava priviknuti na novi život a želi i studirati.
Fenix-magazin/MD/
