Smrt na prometnicama, svakodnevna je pojava. Maksimalna kazna za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu kojom je prouzrokovana smrt jedne ili više osoba prema odredbama Kaznenog zakona je do petnaest godina, piše HAK Revija.
Petnaest godina, nije mali period! Uzmete li u obzir kako je bezobzirnost nešto što se također može svakodnevno viđati na prometnicama, nije rijetkost da se vozač na ozlijeđenu osobu niti ne osvrne, produži dalje, svojim putem. Ne iskaže ni minimum humanosti kroz nastojanje da pomogne! To je također situacija obuhvaćena Kaznenim zakonom. Kazneno djelo nepružanje pomoći, maksimalna kazna do tri godine!
I što to sad znači? Vozač mrtav pijan pri koncentraciji od značajna 2,42 promila, noć, kiša, mokra cesta, udari pješaka koji je prelazio cestu. Pješak zadobije višestruke teške tjelesne ozljede od kojih naknadno premine, a taj isti vozač pored toga ne pruži pješaku pomoć! Zlobnici bi dodali kako je očekivanje pomoći od nekog s 2,42 promila u krvi, doista ambiciozna, teško ostvariva želja! Međutim, to su dva kaznena djela u pitanju!
Prvostupanjskom presudom (Županijskog suda u Karlovcu K-7/202. od 11. prosinca 2020.) izrečena je jedinstvena kazna zatvora od 2 godine i 3 mjeseca! Puno, malo, dovoljno? Mrtav čovjek, 2,42 promila, nepružanje pomoći ozlijeđenom!
Vrhovni sud Republike Hrvatske (I Kž 112/2021-7 od 2 lipnja 2021.) povećao je kaznu! Povodom žalbe državnog odvjetnika. Vrhovni sud je preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometnu te izrekao strožu jedinstvenu kaznu zatvora. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.
Posebno je pri tom istaknuto kako je vozač pokazao izrazitu upornost u nepoštivanju prometnih propisa i viši stupanj kriminalne volje. Prekršio je nadalje, više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Doveo se u stanje iznimno visoke alkoholiziranosti i gotovo uopće nije mogao ostvariti kontrolu nad vozilom i na siguran način upravljati motornim vozilom. Pritom nije mario za eventualne posljedice koje vožnjom u takvom stanju može prouzročiti drugim sudionicima u prometu. To upućuje na njegov nonšalantan i neodgovoran odnos te bezobzirnost prema nastanku ovako teških posljedica. Te okolnosti zaslužuju strože kažnjavanje bez obzira na brojne utvrđene olakotne okolnosti.
Vrhovni sud je posebno istakao u svojoj presudi kako navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovih kaznenih djela nanio obitelji žrtve, ali isto tako i društvenoj zajednici u cjelini. Istovremeno, navodi se dalje, ta kazna zasigurno jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja, ali i na ostale pripadnike društvene zajednice da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te će se omogućiti i optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora
Tri godine i dva mjeseca zatvora, onom tko treba odguliti kaznu posve sigurno predstavlja gotovo pa vječnost. S druge strane poginulog pješaka više među živima nema, međutim, potrebno je ukazivati na ovakve stavove i pooštravanje kazni od stane Vrhovnog suda, kako bi se stekao realan uvid u stvarno stanje stvari i kazne koje se izriču za najteža kaznena djela u cestovnom prometu. Boje li se vozači zapriječenih kazni? Teško, teško da o tome itko razmišlja kada sjeda u vozilo. Ni smrti se ne boje, a kako će onda bojati se mogućih kazni! O njima će razmišljati tek kada se mlijeko prolije, bude prekasno, iskustvo i realno stanje stvari pokazuje da je tome doista tako.
Fenix-magazin/MMD/HAK Revija
