Iako je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova označilo samo Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju kao rizična područja, što znači da bi samo povratnici iz te dvije županije u Njemačku trebali proći Covid-19 test, čini se to ipak nije tako kada je u pitanju Hrvatska.
Naime, sve više njemački tvrtki, ali i njemačkih sportskih klubova, traže od povratnika iz Hrvatske test na Covid-19. Stoga se velik broj Hrvata koji se vraćaju u Njemačku, a koji nisu iz Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županije, podvrgavaju testu. U većini slučajeva nema većih problema prilikom testiranja. Neka su jednostavna i brza, a druga malo kompliciranija.
Svoje iskustvo za Fenix-magazin.de su ispričali mladi rukometaš iz Stuttgarta I.V (ime i prezime poznato redakciji) te poznata Hrvatica iz Njemačke Davorka Tovilo.
U Stuttgartu na glavnom kolodvoru sve je išlo brzo i jednostavno
Čitatelj Fenixa I.V. ima 18 godina i nakon tri tjedna odmora u Crikvenici vratio se u Stuttgart gdje je odlučio proći test na Covid-19.
– Trener kluba u kojem igram je inzistirao na testu te sam planirao odmah na putu prema Njemačkoj obaviti testiranje. Najprije sam htio to učiniti u jednom Centru za testiranje kod Münchena, ali sam morao čekati više od dva i pol sata. Odustao sam od toga, i planirao to učiniti kod Ulma, ali tamo je bilo zatvoreno. Stoga sam odmah po dolasku otišao u Centar za testiranje koji se nalazi kod glavnog kolodvora u Stuttgartu. Tamo su postavljena tri šatora za testiranje. Za one koji dolaze s rizičnog područja, područja manjeg rizika, i područja koja nimalo nisu označena kao rizična – govori I.V.
Mladi Hrvat kaže kako u Stuttgartu nije bilo previše ljudi koji su čekali na test, no nekoliko njih je bilo iz Hrvatske.
– Pojedinci su morali ispunjavati neke formulare, ja to nisam morao, pa ne znam točno o čemu se radilo. Test je bio besplatan. Morao sam dati zdravstvenu iskaznicu, ostaviti kontakt broj, oni su mi dali kodni broj s kojim mogu putem aplikacije na mobitelu vidjeti rezultate za 3 do 4 dana – govori 18-godišnji Hrvat te ističe kako je sve proteklo relativno brzo i jednostavno.
Panika u Frankfurtu
Jedna od poznatijih Hrvatica u Njemačkoj, voditeljica Davorka Tovilo, test je prošla prije nekoliko dana u Zračnoj luci Frankfurt, dok je njezina majka to učinila u petak uvečer pri povratku zrakoplovom iz Splita.
– Centar za testiranje se nalazi između zgrade Deutsche Bahn/Squaire i Terminala 1. Oni putnici koji dolaze s područja rizika se mogu besplatno testirati. 
Svi koji dolaze iz područja rizika, a ako ne prođu test, mogu platiti kaznu i do 1.500 eura . Osim u Centrima za testiranje, testirati se može i kod kućnog doktora, ili u bolnici, ali to traje, odnosno testovi nisu brzo gotovi pa onda moraš u samoizolaciju na 14 dana – govori Tovilo.
Kada se stiže iz Hrvatske zrakoplovom, potrebno je ispuniti formulare s osobnim podatcima: ime, prezime, adresa prebivališta te ostale napomene. Sve to morate na engleskom ili njemačkom jeziku, pa ako ne govorite te jezike, kaže Davorka, već je problem.
– Vjerujte, ima starijih ljudi kojima je to teško, ne znaju jezik, i ako nemaju nekoga tko će im pomoći, moraju tražiti osoblje, i onda sve dulje traje. Ima dosta ljudi koji se ne mogu snaći. Moja mama je putovala iz Splita i test je bio obvezan. No, prije testiranja morala se registrirati, a tu informaciju im nitko u zrakoplovu, a niti pri ukrcaju kao ni pri dolasku nije rekao. Tako su svi putnici odmah krenuli prema Centru za testiranje vjerujući kako će sve brzo obaviti- govori Davorka.
No, nije bilo tako. Registriranje za testiranje i samo testiranje nije na isttom mjestu.
– Zaposlenici zračne luke su pripremljeni samo na putnike koji govore njemačkim i engleskim jezikom. Još jedan problem je što morate biti opremljeni dobrim mobitelom koji može podržati aplikaciju koju trebate za registraciju i dobivanje rezultata. Prilikom registracije ostavljate svoju E-mail adresu, ispunjavate što treba ispuniti, pa vam oni šalju na e-mail adresu kodni broj, vi to morate potvrditi, potom dobijete još jedan kodni broj i tek tada možete ići u Centar za testiranje. Mislim da je to dobro organizirano za mlađe ljude koji imaju pametne telefone. Ali za starije ljude je to pravi kaos. Neki od njih niti nemaju E-mail adrese, a neki ni ne znaju što je to. Stoga ne čudi što je i u petak uvečer ljude koji su doputovali iz Splita, uhvatila panika. Jedino je dobro što se test ne mora platiti ako ga morate obaviti. Inače mu je cijena 139 eura. Na test čekate oko 24 sata, a možda i 48 sati – ispričala je Davorka Tovilo svoje iskustvo iz Centra za testiranje u zračnoj luci u Frankfurtu.
Fenix-magazin/MD
