Prije dosta godina sjedila sam na terasi kafića na zadarskom Narodnom trgu, odmah ispred Gradske vijećnice i čula jedan razgovor iz kojeg bi se danas mogla izvući poanta i za mnoge ugledne predstavnike hrvatskih zajednica u iseljeništvu.
Piše: Marijana Dokoza
Odnosi se na one hrvatske iseljenike koji svojim odijevanjem i ponašanjem na važnim hrvatskim skupovima poput Dana državnosti ničim ne zaslužuju pozivnicu za takvo predstavljanje svoje kulturne ili druge zajednice te svog sportskog kluba.
Prepričat ću kratki razgovor koji se davno dogodio između najpoznatijeg zadarskog barkarijola i žene koju je poznavao, a koja je tog dana krenula u Gradsku vijećnicu.
Sreli su se na Narodnom trgu, i zastali odmah pored mjesta gdje sam sjedila čekajući ostale kolege novinare kako bi zajedno ušli u Gradsku vijećnicu..
– Di ćeš Mare, upitao ju je barba Karlo, kako su ga Zadrani od milja zvali.
– Ma iman nekog posla tu u gradskoj upravi (Gradskoj vijećnici), odgovori mu ona.
– A bogati, nisi se baš obukla za gradsku upravu, reče joj barba Karlo.
Mara je bila odjevena u kratku suknju i majicu na bratele, kako bi mi u Dalmaciji rekli, „na špaline“, a poprsje joj, mora se priznati, nije bilo baš neprimjetno. No, za Gradsku vijećnicu je bila neprimjereno odjevena, iako je bilo ljeto i tog dana doista vruće.
Nije se ni osvrnula na opasku barba Karla, ali on je znao što govori. Nije prošlo ni nekoliko minuta, Mare se vratila neobavljena posla. Naime, vratili su je jer se u prostorije gradske uprave nije smjelo ući u neprimjerenoj odjeći i s „majicom na špaline“.
-Eto ti i vraže i nji i njiova pravila, prokomentirala je Mare ispred barba Karla koji je još uvijek bio na istom mjestu i gledajući je samo se smješkao.
Znao je barba što govori, jer kao predstavnik barkarijola je redovito dolazio na primanja koja su zadarske vlasti organizirale svake godine za barkarijole, a niti jednom nije došao neprimjereno odjeven. Poštivao je instituciju u koju ulazi, a poštivao je i sebe kao čovjeka koji je predstavljao zadarske barkarijole.
Barba Karlo je preminuo u lipnju prije tri godine, a baš sam se ovih dana sjetila te njegove opaske gledajući fotografije s proslava Dana državnosti RH u hrvatskom iseljeništvu.
Nema poštivanja prema instituciji, domovini, pa ni prema sebi samome
Što bi barba Karlo rekao kad bi vidio kako su odjeveni neki od hrvatskih gostiju i uzvanika koji su kao predstavnici svojih hrvatskih zajednica u iseljeništvu došli na proslavu nacionalnog praznika svoje hrvatske države, važnog dana svoje Domovine za kojom u tuđini, svi kažu, toliko pate i koju vole?
Poznato je kako su stoljećima način odijevanja i ophođenja odavali karakteristike određene osobe. Pogotovu još kad bi oni dolazili na važne proslave kao predstavnici svojih zajednica ili instituciju u čije ime bi bili pozvani. Itekako su tada brinuli kako će doći obučeni i kako će se ponašati.
A danas? Kada na tako važnim hrvatskim proslavama, poput Dana državnosti koji se uglavnom organiziraju u Gradskim vijećnicama ili sličnim prostorima, na fotografijama vidite kako su pojedini Hrvati ili Hrvatice obučeni, uhvati vas tuga. Kako je tek organizatorima takvih svečanih proslava koji se zbog nečijeg neprimjerena oblačenja i ponašanja moraju sramiti pred njemačkim i drugim uzvanicima.
Odjeveni u npr. jeans i običnu majicu, oni takvim dolaskom na Dan državnosti iskazuju i nepoštovanje prema hrvatskoj državi i instituciji u čije ime dolaze na jedan tako svečani čin.
Nijemac i na roštilj dolazi odjeven u skladu s onim što predstavlja
Dobar primjer kako se poštuje svoje i tuđe pokazuje i gotovo svaki Nijemac koji dolazi na bilo kakav važniji hrvatski skup, pogotovo ako još dolazi u ime neke njemačke zajednice ili institucije. Teško da će takav Nijemac doći na svečanu proslavu u iznošenom jeansu i neuglednoj majici. Ako i neće doći u odijelu s kravatom, zasigurno će biti pristojno obučen i sa čistom košuljom.
Zbog čega onda neki naši Hrvati iz iseljeništva ne mogu isto tako postupiti i doći pristojno obučeno. a kako bi i na taj način iskazali poštovanje prema svojoj državi te poštovanje i zahvalu organizatorima koji su ih pozvali na jedan tako svečani čin?
A možda bi one neprimjereno odjevene trebalo vraćati s vrata, kao Maru s početka ove priče? Možda bi se neki od njih napokon dozvali pameti i shvatili cijelu poantu jedne rečenice koju je prije toliko godina ispred zadarske gradske vijećnice izgovorio barba Karlo. I ne samo on!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
