Dok su iseljeni Hrvati u Münchenu i diljem svijeta, u dostojanstvenom mimohodu uz svijeće i molitve obilježavali dan stradanja Vukovara i Škabrnje, “Bosanci” u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Rotterdamu svojim ponašanjem i postupcima sramotili su samu misiju te izražavali žal za bivšom propalom državom slušajući cajke i turbo-folk te skakali na “žikina” i “užička” kola.
Dolaskom prije tri godine “mladog” svećenika fra Miše Sirovine za župnika Hrvatske katoličke župe u Rotterdamu i za cijelu Nizozemsku, već nekoliko puta su se dogodile nemile scene ˝što u haustoru, što u glavnom prostoru˝ s oltara te u kantini prelijepe i impozantne katedrale u Rotterdamu, u koju Hrvati katolici već desetljećima redovito dolaze na svetu misu na hrvatskom jeziku. Nije da se dosad nisu događali slučajevi koji po ljudskoj nisu zabranjeni, no po moralnoj nisu bili opravdani, ponajviše zato što lokalna zajednica vjernika takve ne trpi, ali nikad ni ne oprašta.
Moć javne govornice
Naš mladi “bosanski” fratar je po dolasku u Rotterdam u početku bio vrlo mudar, zapravo, ostavljao je utisak lukavog virtuoza. Narod je negodovao, a neki su se otvoreno suprotstavljali. Da bi nametnuo svoj autoritet, vrlo vješto je iskoristio moć javne govornice za koju mu je poslužio oltar. Zbog svojih političkih, probosanskih i antihrvatskih, stavova fra Mišo je nedavno došao u sukob s jednim članom hrvatske katoličke zajednice u Rotterdamu (navest ćemo samo ime Goran). Upravljajući vrlo vješto manipulativnim dijalogom s Goranom, dovodeći raspravu u slijepu ulicu služeći se silogizmima, vrli fra Mišo je svojim postupkom doveo Gorana u očaj tako da je on u neravnopravnom „dijalogu s oltara“ u suzama, zajedno sa suprugom i djecom, napustio katedralu a time i Hrvatsku katoličku župu. Začuđujuće je kako je vješti manipulator fra Mišo „vodio razgovor s oltara“. Prvo se uljudno, javno ispričao zbog uvreda koje je nanio Goranu, da bi potom vještim zaokretom i superiornošću “pozicije s oltara” doveo običnog vjernika u očaj i bezizlaznost. Goran nije mogao podnijeti sramotu koju mu je fra Mišo nanio pred 400 vjernika, među kojima je bilo i puno vršnjaka Goranove djece. Koja sramota i nemjerljiva šteta.
Neviđena sramota koju vjernici ne zaslužuju
Umjesto da miri i smiruje, pokazujući primjerom kako se oprašta, vrli župnik provodi nedefinirane igrokaze za koje misli da mu oni skrbe reputaciju i ugled. Pritom još misli da mu nitko ništa ne može. Jer, on zorno prati i koristi krizu u BiH klerikatu. Sve to je neviđena sramota koju vjernici ne zaslužuju, pa premda to bili i oni koji misle da je “užičko” kolo izvorno njihovo. Poslije problematičnog profesora moralistike, fra B. L., u Rotterdamu smo imali dobre i manje dobre svećenike. Ovdje ne govorim o njihovim kvalifikacijama, jer su za to zaduženi njihovi šefovi. Ovdje govorim o njihovim manipulacijama i pogreškama.
Zbog vjernika se ne bi smjelo zažmiriti, preskočiti i ne pisati o incidentima fra Miše, svrstanog prema dijelu bosanskih franjevaca i politički kreiranih pojedinaca, od koji su neki itekako uvezani u svoju zajednicu istomišljenika. Ta zajednica obitava na terenu i vrlo je agilna, a prožeta je kroz osobu i ideologa fra Dragu Bojića koji redovito posjećuje u Rotterdam te svojom nazočnošću “Hrvatima tumači Titine nedorečenosti”. Nemaju vjernici osobno ništa protiv fra Drage ali imaju protiv njegove jugopromidžbe radi pokušaja podjele naroda koja se inicira kroz njegova političkog istomišljenika fra Mišu Sirovinu.
Naime, u cijelosti je riječ o projugoslavenskom karijerističkom stilu dijela bosanskih franjevaca, koje neki zovu “bosanskim daidžama i fratizerima”, a koji vršljaju ili se služe prostorom katoličke crkve, koristeći se sofisticiranim znanjem kojeg su stekli novcem i potporom uglavnom hrvatskog katoličkog puka iz Bosne i Hercegovine. Pritom najviše zabrinjava činjenica da na takav način, a prema mišljenju većine Hrvata u Rotterdamu i Nizozemskoj, fra Mišo i ostali razbijaju mukom stvoreno hrvatsko zajedništvo u Nizozemskoj.
Nikad se nisu pjevale cajke
U Hrvatskoj katoličkoj župi u Rotterdamu Hrvati vjernici su svjedoci učestalih razdora kakvih prije nije bilo. Primjerice, nikad se za proslavu blagdana zaštitnika Hrvatske katoličke župe u Rotterdamu, za blagdan Sv. Nikole Tavelića, „kao potrebu za narodnim veseljem“ nisu pjevale cajke, puštalo „žikino“ i ˝užičko˝ kolo, treštala Ceca i slično.
Iako odrasli ljudi nemaju potrebe za odbijanjem glazbenog ritma bilo koje kulture, iz ne znam koje civilizacije, ovdje se radi o ideološkim usmjerenjima koja izravno udaraju na hrvatsku kulturu i identitet. Znade se vrlo dobro šta se i kako se pjevalo u pokolju u Vukovaru ili Srebrenici. Upravo je i zbog toga i ta vrsta glazbe, ako se uopće to može zvati glazbom, postala mnogima omražena i nepoželjna na hrvatskim vjerskim i drugim skupovima. Fra Mišu i njegove malobrojne sljedbenike to ne zanima. Oni vele kako to njih “ne interesuje”.
Motiv i razlog derneku?
Na proslavu blagdana patrona župe za cijelu Nizozemsku u Rotterdamu fra Mišo Sirovina je pozvao i ljude iz veleposlanstva BiH, koji su se na čelu s veleposlanicom Mirsadom Čolaković rado odazvali pozivu i bili nazočni u Hrvatskoj katoličkoj misiji na sv. misi u čast sv. Nikole Tavelića. Pozivu se odazvalo i hrvatsko veleposlanstvo koje je za tu prigodu poslalo svoju prvu tajnicu Anu Rošić, koja je došla sa cijelom svojom obitelji i prijateljima te sudjelovala kao vjernica u obredu svete mise. I dok je fra Mišo s oltara pozdravio bosansku veleposlanicu Čolaković, iz njemu samo znanih razloga nije javno pozdravio hrvatsku konzulicu koja je bila izaslanica hrvatske veleposlanice Dubravke Plejić Marković u Nizozemskoj.
Nepozdravljanje izaslanice hrvatskog veleposlanstva te izjave „mi smo katolici iz Bosne“ zajedno sa puštanjem srpskog i drugog turbo folka na proslavi hrvatskog sveca i zaštitnika Hrvatske katoličke misije, bilo je začuđujuće i uvrjedljivo za mnoge nazočne Hrvate. Dodatnu uvredu svojim ponašanjem hrvatskim vjernicima je nanio fra Mišo kada je grubo odgurnuo jednu Hrvaticu nakon njezina pitanja zašto se na proslavi blagdana hrvatskog katoličkog sveca iz Šibenika puštaju cajke, te je li Hrvatska katolička misija Rotterdam hrvatska ili bosanska? Na sramotno odgurivanje žene upozorio ga je njezin suprug, na sto se kasnije fra Mišo pravdao da je on išao samo proći i raditi svoj posao, iako je taj njegov čin bio za ocjenu policije.
Ako je fra Mišin posao odgurivanje vjernice, pokušaj pretvaranje hrvatske u bosansku katoličku misiju kroz cajke i turbo-folk, progapiranje nepostojeće bosanske zajednice te stvaranje podjela u Hrvatsko katoličkoj misiji u Rotterdamu, onda je sve jasno. Nadamo se da će s takvim ponašanjem fra Miše Sirovine i njegovih konzultanata biti upoznato i vodstvo Vrhbosanske biskupije i njen kardinal Vinko Puljić te da će reagirati i odgovorni u Dušobrižništvu za Hrvate u inozemstvu.
Iz Nizozemske za Fenix Magazin/Ilija Lončar
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenixa
