Nakon dva stravična i neshvatljiva zločina nad djecom na jugozapadu Njemačke za uskrsne blagdane, još uvijek ostaju mnoga neodgovorena pitanja.
U Hockenheimu kod Heidelberga majka (43) se navodno javila policiji priznajući ubojstvo svoja dva sina, 7 i 9 godina, a u Ulmu je za ubojstvo 7-godišnje djevojčice osumnjičen majčin 40-godišnji partner, prenosi Njemačka novinska agencija (dpa).
Još uvijek ostaje nejasno kako su djeca iz Hockenheima ubijena, tko je sve živio u tom stanu te gdje je bio otac djece u vrijeme ubojstva. O mogućem motivu zločina i kaznenoj odgovornosti, istražitelji se još nisu očitovali.
Istodobno, istražitelji u Ulmu također pokušavaju utvrditi motive zbog čega je 40-godišnji muškarac navodno nožem ubio sedmogodišnju kćer svoje partnerice. I u ovom slučaju policija je za zločin saznala od navodnog počinitelja: on je u ponedjeljak nazvao policiju i rekao da je ubio djevojčicu u krugu školskog centra u okrugu Wiblingen. Tamo je potom i uhićen. Prema navodima policije, riječ je o “unutarnjem obiteljskom činu”.
„Priznanja kao u Hockenheimu i Ulmu ukazuju na iracionalnost“, kaže stručnjakinja za prava mladih Theresia Höynck iz Hannovera dodajući kako „ubijanje djece od strane roditelja najčešće nije instrumentalno ubojstvo od kojeg se ima nešto profitirati, kao što je slučaj ubojstva kod pljačke. Dublji je razlog takvih ubojstava i na neki, potpuno nefunkcionalan način, to je vapaj za pomoć“, kaže stručnjakinja za prava mladih.
“Tko god je odgovoran za takve zločine, definitivno je u psihološkoj graničnoj situaciji”, kaže Höynck za Njemačku tiskovnu agenciju (dpa)e. “Gotovo uvijek postoje vrlo ozbiljne krize, bilo od strane oca ili majke, kada oni djeluju kao počinitelji zbog shrvanosti ili očaja, kad se žele osvetiti i natjerati partnera ili bivšeg partnera da zavapi. Takvi motivi se često miješaju, kaže stručnjakinja za prava mladih, prenosi dpa.
Harald Dreßing, voditelj forenzičke psihijatrije na Središnjem institutu za mentalno zdravlje u Mannheimu izjavljuje kako „psihoze u kombinaciji s deluzijama i gubitkom stvarnosti također mogu biti uzrok čedomorstva“. Kao daljnji motiv ubojstva navodi sukobe između roditelja – posebice sporove oko skrbništva u kojima se djeca ubijaju iz osvete prema partneru navodeći pritom “fenomen koji se spominje i u grčkoj mitologiji u liku Medeje koja ubija djecu.”
Dressing kaže kako su uglavnom majke počinitelji takvih zločina, a tek u oko deset posto slučajeva su počinitelji očevima. Slučajevi čedomorstva su vrlo rijetki, kaže Dressing iznoseći podatak kako prema vrlo gruboj procjeni temeljenoj na projekcijama iz europskih i američkih studija, postoje jedan do dva slučaja čedomorstva na 100.000 djece godišnje, ovisno o zemlji.
Iako statistike istražitelja ne daju nikakve informacije o tome koliko su često djeca posljednjih godina postala žrtve svojih roditelja ili bliskih rođaka, prema podacima njemačkog Federalnog ureda kriminalističke policije, otprilike svaka deseta žrtva ubojstva u prošloj godini bila je maloljetna osoba – bez obzira na odnos s počiniteljem. Od 581 ubijenih osobe u toj kategoriji, 45 je bilo mlađe od 14 godina, a 14 su bili tinejdžeri, prenosi dpa.
Fenix-magazin/SIM/dpa
