Bili smo svjedoci, na tragu srpske dinastije Karađorđević, omalovažavanja i krivog tumačenja povijesnog hrvatskog grba s početnim bijelim (srebrnim) poljem.
Piše: Dr. Jure Burić
Već desetljećima na udaru je bilo to prvo bijelo (srebrno) polje i njegovo isticanje kao “protupravnog” čina hrvatskih nacionalista. Sva ta napadanja bila su orkestrirana i vođena iz “jedne kuće”, one jugo-srpske posredstvom njihovih jugo-nostalgičara kojima je smetao svaki hrvatski grb.
Dugo vremena trebalo je i Hrvatskoj akademskoj zajednici da se i ona, kao krovna hrvatska intelektualna institucija, o tome očituje. Ali, hvala Bogu “ispunila su se vremena”, pa progovoriše i hrvatski akademičari. Progovoriše na način potkrijepljen argumentima i povijesnim činjenicama koje konačno skinuše stigmu s onog “prvog bijelog polja” u hrvatskom grbu.
Povijesne činjenice
Uz sve spoznaje i povijesne činjenice koje su akademičari HAZU-a iznijeli i opravdali svoj stav o hrvatskom grbu, pridodajem još jednu činjenicu koja se odigrala pred više od pedeset i pet godina kod jednog zagrebačkog suca za prekršaje u Petrovoj ulici u Zagrebu.
Bio sam tada mladi student zadojen domoljubljem koje me niti danas ne napušta. Negdje pred Božić 1970. počastio sam sam sebe jednim lijepim povijesnim hrvatskim grbom veličine 15×15 cm u mesinga na crnoj drvenoj podlozi. Kupio sam ga na početku Ilice, tako reći na trgu Bana Jelačića. Lijepo se uklopio u mojoj studentskoj sobici na zidu sa slikom Hrvatskog preporoda, omotanom trobojnicom i svijetlom iza grba.
Netko od mojih “prijatelja” koji su u moju sobu dohodili zamijetio je kako sam ona izbočena polja na dvadeset i pet kockica crvenim flomasterom obojao ono drugo izbočeno polje. Pretpostavljam i tko je to bio, ali radi njegovih potomaka koji su možda čestiti Hrvati prešutjeti ću njegovo ime.
Vjerojatno je kao doušnik dojavio o mome “ustaškom grbu” i ja sam završio kod suca za prekršaje u Petrovoj ulici u Zagrebu. Sudac je bio pravedan, ali je “istragu” morao obaviti. Pita on mene od kuda mi taj ustaški grb? A ja mu odgovaram da nije ustaški grb i da je kupljen u trgovini blizu Trga!
Dobro, a zašto si ga onda “popravljao” crvenom bojom i dao do znanja da počinje s prvim bijelim poljem kada si znao da je to ustaški grb? Nije ustaški, opetovano sam odgovorio. Kako nije, upitao je sudac. Evo ovako, samo Vas molim dajte mi par minuta da Vam pojasnim neke činjenice o hrvatskom grbu?
Objašnjenje sucu
Dobro “filozofe” izvoli, reče sudac, a ja počemem objašnjavati: Od kako je postojala Crvena i Bijela Hrvatska nastale su i crvene i bijele (srebrne) kockice na hrvatskom grbu. Nigdje nisam naišao da je bilo određeno s kojim poljem (a nekada ih je bilo i 64) će grb počinjati. Crveni i Bijeli Hrvati bili su tolerantni jedni prema drugima i određeno prvo bijelo ili crveno značilo bi predominaciju jednih nad drugima. Počinjao je kako je tko htio.
I to je išlo sve do dolaska dinastije Karađorđević. Tada su Karađorđevići odredili da to mora biti prvo crveno polje. A nakon njih je stigao Ante Pavelić i rekao: e neće biti crveno, već bijelo. Nakon njega su stigli partizani koje prihvatiše prvo crveno polje. Ali ne i uvijek. Nakon Drugog svjetskog rata i u Beogradu je na nekim od službenih grbova bilo prvo bijelo polje. Pa kako sam sada ja ustaše ukoliko prihvaćam to prvo bijelo polje. Uostalom, zar i na crkvi Sv. Marka Hrvatski grb ne počinje prvim bijelim, upitao sam suca.
Tada je sudac zašutio i rekao mi: idi k vragu ti i tvoj grb. Neću te osuditi. Odgovorio sam mu: nećemo k vragu ni ja, a ni moj hrvatski grb. Na to je njemu prekipjelo. Izlazi, dok se nisam predomislio, viknuo je na mene. Nisam se predomišljao već sam pokorno brzo izišao. Žao mi je danas da nisam upamtio ime tog dobrog suca koji je očito u duši i sam bio Hrvat.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati, sada umirovljeni, dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske. Bio je i prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
