Mnogi parovi bez djece vjeruju da partner automatski nasljeđuje sve. No to nije točno – i može biti vrlo skupo. Tko nema oporuku, riskira da se iznenada u redu za nasljedstvo pojave roditelji, braća i sestre ili čak nećaci i nećakinje.
„To je vrlo raširena zabluda – da u brakovima bez djece supružnik automatski postaje jedini nasljednik“, upozorava odvjetnica za nasljedno pravo Nina Lenz-Brendel iz Mannheima za Handelsblatt. Zakon o nasljeđivanju u Njemačkoj predviđa da se u nasljeđivanje uključuju i rođaci preminule osobe – i to po točno određenom redoslijedu: najprije roditelji, zatim braća i sestre, potom nećaci, nećakinje i na kraju bake i djedovi. Samo ako nitko od njih nije živ, bračni partner nasljeđuje cijelu imovinu.
Kad odjednom o kući odlučuju i drugi
Ako partner umre bez oporuke, visina nasljednog udjela preživjelog partnera ovisi o bračnom imovinskom režimu:
U slučaju zajednice stečevine (Zugewinngemeinschaft), preživjeli supružnik dobiva tri četvrtine nasljedstva.
Kod razdvajanja ili zajedništva imovine, udio iznosi samo 50 posto.
Još gore: tko se nađe u zajedničkom nasljedstvu s rodbinom preminulog partnera, o važnim odlukama – primjerice o nekretnini – može odlučivati samo zajedno s njima. Sukobi su tada gotovo neizbježni.
Zato bi parovi bez djece u oporuci trebali jedno drugo imenovati jedinim nasljednikom, te dodatno odrediti tzv. konačnog nasljednika (Schlusserbe) – osobu koja će naslijediti imovinu ako oba supružnika preminu. Taj konačni nasljednik može biti bilo tko, a preporučuje se mogućnost naknadne izmjene jer se odnosi i okolnosti s vremenom mogu promijeniti.
Samo se jasnim i individualnim oporučnim uređenjem može osigurati da imovina zaista završi tamo gdje nasljednik to želi.
Fenix-magazin/IK
