Zašto se Bošnjaci ponašaju arogantno prema Hrvatima u BiH? Zašto im smetaju hrvatska obilježja i odbijanje Hrvata da budu građani drugoga reda u Federaciji? Želi li netko da ih nestane kao i u Republici Srpskoj? Pojednostavljeni odgovor bi mogao glasiti da uzrok leži u Draganu Čoviću i njegovoj suradnje s Dodikom.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Vjerujem da mnoge Bošnjake, uostalom i Hrvate, iritira suradnja Čovića s Dodikom i njegova kriva procjena kako se komplicirano stanje u BiH može razriješiti u dogovoru sa srpskom stranom. Pa ipak ne može se uzrok bošnjačkoga antagonizma prema Hrvatima tražiti samo u tome. Što više, moglo bi se reći da su Bošnjaci svojom politikom doveli do toga da se hrvatska strana u BiH oslanja često previše na suradnju sa secesionističkim Srbima.
Da je došlo do rješenja izbornoga zakona, koji bi omogućio hrvatskom narodu da bira svoje predstavnike, prije svega u Dom naroda, vjerojatno bi Čović bio prisiljen udaljiti se od Dodika i njegove opasne politike. Uostalom, kolikogod Čović koketirao s Dodikom, ne može mu se predbaciti, što Bošnjaci danas vrlo lukavo čine, da želi diobu Bosne i Hercegovine.
Nažalost, njegova nerazborita i kratkovidna politika koketiranja s Dodikom, koja se temelji na uspješnim razgraničenju između Srba i Hrvata u Hercegovini, otvorila je Bošnjacima mogućnost međunarodnoga difamiranja hrvatskoga naroda u BiH, uvjeravajući svijet kako Hrvati u BiH žele isto što i Srbi. Na to su nasjeli mnogi zapadni političari, što se ponajbolje pokazalo u besramnoj Rezoluciji Njemačkoga parlamenta o BiH.
Kolikogod je ta rezolucija euforično dočekana od strane Bošnjaka, ona nema nikakvoga značenja, jer Njemačka nije niti izbliza toliko politički utjecajna koliko je ekonomski moćna. Nažalost, ta rezolucija je, iako politički beznačajna, vrlo opasna. Njezina opasnost leži u tome što je ohrabrila Bošnjake da ustraju u nepravdi prema hrvatskom narodu u BiH.
Bilo bi puno korisnije da je Njemačka upozorila Bošnjake na nekorektan odnos prema hrvatskom narodu glede izbornoga zakona, te ih na taj način pokušala približiti Hrvatima. Nažalost, umjesto da se zauzme za prava ugroženoga naroda, Rezolucija Bundestaga je ohrabrila bošnjačke nacionaliste svih boja da se još više okrenu protiv onih koji su im pomogli u ratu protiv velikosrpske agresije. Kako je moguće da su Bošnjaci zaboravili da ih je oko pola milijuna za vrijeme srpske agresije našlo utočište u Hrvatskoj?
Kako je moguće da su zaboravili da bez Hrvata ne bi nikada deblokirali Bihać? I tko zna što bi se sve dogodilo da nije došlo do sporazuma između Tuđmana i Izetbegovića? Uostalom tko zna što će sve dogoditi ukoliko dođe do jačega neprijateljstva između Bošnjaka i Hrvata u BiH? Zar nisu Srbi vrlo lukavo iskoristili hrvatske i bošnjačke sukobe u Hercegovini i Srednjoj Bosni u prošlom ratu?
Kako je moguće da Bošnjaci iz toga nisu izvukli nikakvu pouku? Tko im garantira da današnja engleska politika, uopće zapadna politika, doista misli ono što govori? Poučeni iskustvo prošloga rata, trebali bi znati da među zapadnim političarima ima podosta srpskih prijatelja koji danas jedno govore, a sutra će, kad se zaustavi rat u Ukrajini, činiti drugo.
Bojim se da bi zagovaranje građanske države (jedan narod i jedan jezik) što trenutno protežira zapadna politika, a što odgovara samo djeci komunizma, moglo razbiti upravo Bošnjacima o glavu. Da među Bošnjacima ima onih koji ponešto od toga shvaćaju, daju naslutiti nedavne riječi reis-ul-uleme Kavazovića kad oštrim riječima upozorava one koji u Sarajevu nameću Bošnjacima „neprihvatljive stvari“ – liberalnu ideologiju koja nije zaživjela nigdje u svijetu gdje su muslimani većina. Utoliko je začuđujuće da se Izetbegović drži Komšića kao pijan plota.
Istina, nije mu lako pri pomisli da bi SDA mogla izgubiti izbore, a time se ujedno i pozdraviti od političkoga utjecaja u BiH. Ako doista dođe do toga , dogodit će se mnoge nepredvidljive stvari. Sve je moguće i ništa nije isključeno. Čak niti to da se Bošnjaci Alijine orijentacije pobune protiv onih koji naginju Titovoj komunističko hedonističkoj ideologiji da bi se djeca komunizma pomirila s gubitkom utjecaja Titove ideologije u BiH, mogu pretpostaviti.
Uostalom, mnogi od njih imaju vile i stanove po Hrvatskoj i Srbiji. Sklonit će se na vrijeme. Teško mi je pretpostaviti da će se Alijine pristalice pomiriti s gubitkom njegovoga utjecaja. Upravo je to ono što bi zapadne političare trebalo zabrinjavati, ukoliko doista žele mir u BiH, kao i kakav takav suživot između Hrvata, Srba i Bošnjaka. U slučaju novih sukoba, sklonit će se dio djece komunizma na sigurno dok će drugi dio zdušno s mlađim Izetbegovićem zagovarati Alijinu ideologiju.
Uostalom zar se tako nešto nije dogodilo i za vrijeme srpske agresije na BiH. Bosansko-hercegovački muslimani nisu još uvijek zatrovani militantnim islamom. Nažalost, zahvaljujući nerazboritoj zapadnoj politici moglo bi doći do toga. Naime, omalovažavanje hrvatskih zahtjeva za promjenom izbornoga zakona, ne šteti samo Hrvatima, nego vodi i Bošnjake u nesigurna vremena. Srpska agresija na BiH je potakla dolazak islamskih ekstremističkih dobrovoljaca u BiH. To bi se moglo ponoviti, ako dođe do unutar bošnjačkoga sukoba. Takav scenarij može spriječiti samo dobra suradnja između Bošnjaka i Hrvata.
Do nje može doći samo uz međusobno uvažavanje i pravedno uređenje Federacije – sklad između etničkoga i građanskoga. Nasilni pokušaj građanskoga uređenja i stvaranje umjetne državne nacije nije se pokazao korisnim. Zar nam o tome ne govori nešto stanje u Velikoj Britaniji i Španjolskoj, ili čak i u Belgiji u kojoj još uvijek vlada vrlo napeto stanje između Valonaca i Flamanaca? U Švicarskoj nema tih problema.
Nema ih, jer su uspjeli pomiriti etničko i građansko dajući priliku svakom narodu da se osjeća kod kuće. Švicarcima nije bio problem dozvoliti čak da krajem 20. stoljeća dođe do stvaranja novoga frankopanskog kantona Jura (odvojio se od većinskoga germanskoga Berna). A Bošnjacima i zapadnoj politici je problem to što Hrvati traže da biraju svoje predstavnike u Dom naroda, te na taj način sačuvaju postojeće većinske hrvatske županije.
Kakva bi nastala gužva da Hrvati Srednje Bosne zatraže osnivanje županije s hrvatskom većinom. Ili da proglase Žepče, u kojem su Hrvati većina, županijom. Čudno je da zapadnim političarima smeta ono u BiH što je u Švicarskoj normalno. A, ruku na srce, Švicarska funkcionira bolje od Njemačke, Velike Britanije ili Španjolske. Mogla bi i BiH kad bi imala istinske prijatelje umjesto podmuklih međunarodnih igrača koji žele urediti BiH prema svojim željama, iako često i ne znaju gdje se nalazi.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
NAPOMENA: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Fenix-magazin.
