Hrvatski iseljenici su bitan dio hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata
NEVIGES – Već 42. put po redu Hrvati iz Sjeverne Rajne i Vestfalije su na Duhovski ponedjeljak tradicionalno hodočastili u staro zavjetno svetište Marije Bezgrješnog začeća u Nevigesu. Hrvatska katolička misija Wuppertal koju vodi fra Josip Repeša bila je domaćin hodočašć, koje je ove godine posjetio predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni biskup Vrhbosanske nadbiskupije monsignor Pero Sudar. Pred nekoliko tisuća vjernika biskup je prenio pozdrave i poruku iz domovine te istaknuo da se ne odriču hrvatskih iseljenika i da se oni smatraju bitnim dijelom našeg hrvatskog naroda i Crkve u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Marijina katedrala (Mariendom) u Nevigesu zahvaljuje svoj postanak preko 300 godina. Povijest toga hodočašća počinje u doba reformacije, kada je u franjevačkom samostanu kod Dorstena, pater Antonius Schirley, za vrijeme svoje dnevne molitve pred malom i neznatnom slikom Svete Marije Bezgrješne čuo je glas: “Odnesi me u Hardenberg, tamo želim da me slave!” Ovaj događaj je pratio niz čudesnih ozdravljenja, a o tome je čuo teško bolestan nadbiskup u Pederbornu. Nakon ozdravljenja 25. listopada 1681. godine došao na zahvalno hodočašće u Neviges. Tim danom počinje marijansko hodočašće u Neviges koje traje do danas. Rijeka hodočasnika je iz godine u godinu jačala i tražila je potrebu za odgovarajućom građevinom. Nakon više pokušaja u vremenskim neprilikama uspjelo se s nakanom izgradnje velebne crkve, Marijine katedrale. Crkva se počela graditi po nacrtu poznatog arhitekta iz Kölna Gottfrieda Böhma od 1966. do 1968. godine. Dana 22. svibnja 1968. godine posvećena je kao crkva Marije Kraljice mira i može primiti do 6.000 ljudi te je nakon katedrale u Kölnu druga crkva po veličini u Kölnskoj nadbiskupiji.
Hrvati u Naviges tradiconalno hodočaste već 42. put. Ovom prigodom su svojim darom prikupljenim u svetištu novčano pomogli obnovu i gradnju Gospinog svetišta Vrhbosanske nadbiskupije Komušina-Kondžilo.
Tekst i snimka: Zvonko Bosnić
