Mi smo na putu prema diktaturi relativizma, koja ništa ne priznaje kao konačno i kojoj su najveće vrijednosti osobni egoizam i osobne želje.
Iz Stuttgarta piše: Zrinko Jurić
Vidimo, osjećamo i doživljavamo taj nastanak novoga svijeta, živimo u ozračju isprobavanja snage kojom čovjek želi poništiti stvaranje onoga što je Bog blagoslovio. Tako je danas po drugi put u jednoj velikoj i uglednoj državnoj opernoj kući (Staatsoper) u Stuttgartu na programu bila operna performansa “Sancta”.
Upotrijebljena stilska sredstva izražavanja slikovito govore o kakvom je “umjetničkom djelu” riječ. Rušenje moralne racionalnosti i odgovornosti, destrukcija moralnosti, rušenje Majke Crkve, promicanje sekularizma. Sve te silne poruke usmjerene su i prema našim životnim temeljima;…..i nude tkz. moderni relativizam kao izlaz iz nametnutog životnog besmisla.
Redateljica Florentina Holzinger u svijetu kazališta već godinama svojim radom skreće pozornost na svoja djela. Tako i u svom djelu “Sancta” izravno ruši svako dostojanstvo kršćanstva s posebnim naglaskom na rimokatoličku Crkvu. Srž ove, uistinu sablazne operne performanse je ismijavanje kršćanskih rituala i vjere, provokativno ljubavno – lezbijske scene i naravno seksualno ugnjetavanje žene.
Rušenje dostojanstva katolika
Nevjerojatne scene koje su posjetitelji vidjeli! Uživo, rezanje skalpelom po tijelu, golotinja, krv, časne sestre i mnoge druge slike toliko su bile teške za podnijeti, te je 18 posjetilja zatražilo još za vrijeme trajanja predstave hitnu pomoć, a u tri slučaja je i liječnik morao intervenirati!
Međutim, intendant Opere Viktor Schoner sve to tumači kao zadaću umjetnosti koja jednostavno želi prepoznati svoje (?) granice i te granice požuda jednostavno želi prekoračiti. Kao eto, kritički pogled na duhovnost, seksualnost, vjeru i vjersko-društvena nasilja treba da budu u središtu javne pozornosti stoji dalje u objašnjenju državne Opere.
Dekan katoličke crkve u Stuttgartu, mgsr. Christian Hermes je izjavio da tu ima i tkz. “Katholen-Bashing”, (“javno udaranje / izrugivanje” katoličanstva), i da mu je jasno da se ovdje radi o napadu na religijske osjećaje. U svojoj izjavi je nadalje naglasio da “respektira umjetnički radikalizam” redateljice. Po Hermesu, ona “nemilosrdno stavlja prste u rane patrijarhalne i klerikalne vjerske vladavine”. On to smatra “ispravnim i važnim”, jer baštinimo tešku povijest naše Crkve.
Pametan i iskusan teolog je dobro upućen u vjerske istine i morao bi znati procijeniti vrijednosti nekog umjetnika, nekog pisca ako poznaje stilska izražajna sredstva. U ovom slučaju to je kristalno jasno i ne može biti opravdano nekim novim teoretskim pojmovima. Ovakve izjave mgsr. Hermesa jasno ukazuju na sveopravdavajuću kritiku s nutarnjim učinkom smirivanja savjesti koja ima primat nad svim drugim stvarnostima. Posljedica je sveopće prihvaćanje ne-podnošljivog stanja!
Florentina Holzingers “Sancta”
Državni tajnik za umjetnost u Baden Württembergu, Arne Braun (stranka Zelenih), je izjavio da se o pitanjima duhovnosti, vjere, zajednice i uloge rodnosti uvijek nanovo mora pregovarati i da je to ideja slobode i umjetnosti.
Mislim da je riječ o „Kultu subjektivnosti” u punom smislu definicije. Svakodnevna šicofrenija, odbaciti sve one “staromodne vrijednosti”, a istovremeno prihvatiti kultne ikone i slijepo izgrađivati “nove moralne instance”: tijela, mode, oslobođene kulture,…….
Takvoj diktaturi je vjernik – kršćanin (katolička vjera) danas na poseban način izložen, a Crkva koja treba zaustaviti ove rušiteljske poplave i još mnoge druge novosti vremena, tkz. “duha vremena” djeluje, blago rečeno, poprilično izgubljeno.
Ipak, u subotu uvečer je ispred Opere održan miran prosvjed s jasnom porukom u obrani vjere i vjerskih vrijednosti. Prosvjed je organizirala skupina španjolskih vjernika, a nazočni su bili i mnogi drugi vjernici kao i mali broj hrvatskih vjernika. U zajedničkoj molitvi Sv. Krunice oni su na najbolji način pokazali koliko im znači neuništiva vrijednost molitve i pjevanje hvalospjeva.
Upravo ta veličina i značenje kršćanskog životnog shvaćanja je očito snažno djelovalo i na veliki broj protuprosvjednika. Jer, kako objasniti njihovo napuštanje skupa? Oni, koji od samog početka pokušavaju izazvati nemir i ometati ovaj mirni molitveni prosvjed, odlaze, a na polovici Sv. Krunice njih je upola manje, a na kraju u potpunosti su iščezli?
Konkretno, za kraj možemo zaključiti da se kršćansko životno znanje i životna stvarnost ne mora samo dokazivati, već se ono treba i uvijek iznova nadahnuti, te sadržajno i teološki jačati. Učvrstiti temelje svoje vjere znači uvijek iznova potvrđivati svoju vjeru.
Fenix-magazin/SIM/Zrinko Jurić
