Vijest o tome kako je njemačka policija, po drugi put u kratkom vremenu, točnije u petak, 13. siječnja, usmrtila 46-godišnjeg Hrvata Roberta B. u Baden-Württembergu izazvala je velik broj negativnih komentara na društvenim mrežama.
Hrvati u Njemačkoj, ali i mnogi drugi korisnici društvenih mreža među kojima se mogu pročitati i njemačka imena, se pitaju nisu li pripadnici njemačke policije mogli drugačije postupiti prije nego su smrtonosnim hicima usmrtili 46-godišnjeg psihičkog bolesnika koji je nožem prijetio svojoj supruzi, a potom, navodno krenuo i na djelatnike policije koji su došli na intervenciju?
Tim više jer su sve gledala njegova djeca, 8-godišnji Daniel i 7-godišnja Chayenne.
Mnogima je neshvatljivo zbog čega je policija ubila čovjeka koji je prema njima krenuo navodno prijeteći nožem, a ne pištoljem?
– Zar ga nisu mogli onesposobiti pucajući mu u noge, ili raniti ga u drugi dio tijela, piše jedan komentator na društvenim mrežama.
Još jedan korisnik Facebooka ispod objave teksta o ubojstvu konstatira kako je to bio “selektivan pristup policije“.
-Da je bio neki migrant s Bliskog istoka, pronašao bi se drugi način njegova zaustavljana u napadu na policiju, piše u komentaru.
Drugi komentator u nastavku piše: “A da je bio neki Arap još bi s njim pregovarali i molili ga da se smiri”.
Slične reakcije i komentari bili su i nakon što je u svibnju prošle godine u Mannheimu ubijen 47-godišnji Hrvat Ante Paponja, koji je preminuo u bolnici nedugo nakon policijske intervencije. I Ante je bolovao od psihičke bolesti, a bio je pacijent na Središnjem institutu za mentalno zdravlje u Mannheimu.
Među brojnim svjedocima koji su tog kobnog dana u Mannheimu svjedočili policijskoj intervenciji bila je i mlada Hrvatica koja je tada za Fenix-magazin.de prepričala što je vidjela. Kazala je kako je poznavala Antu Paponju te kako je bio čovjek dobrog srca, a kojeg je poznavao velik broj Hrvata u Mannheimu. Otkrila je kako je Ante Paponja želio naručiti hranu iz imbisa, nije bio agresivan niti je pokušao nešto učiniti protiv policije. Ipak, policajci su upotrijebili silu, bacili su ga na tlo i Ante je od zadobivenih ozljeda kasnije preminuo u bolnici.
Koja korist je za Antinu obitelj to što je kasnija istraga pokazala prekomjernu uporabu sile i što je protiv dvojice policajaca podignuta optužnica?
Ovaj najnoviji slučaj Roberta B. podsjetio je Hrvate pa i Nijemce na to koliko policija može biti nemilosrdna i brutalna u svojim intervencijama, čak i kad to nije nužno.
Robert B. je bio bolestan, bolovao je od shizofrenije i nije razumno mogao utjecati na svoje postupke. Jednako kao i Ante Paponja, čiji je pak „grijeh“ bio samo to što se nije javio kome je trebao kad je odlazio iz bolnice u kojoj je bio smješten.
U komentarima nakon ubojstva Hrvata, čitatelji se pitaju kako to da njemačka policija tako ne reagira i kad su u pitanju migranti iz islamskih zemalja, iz Afganistana ili iz arapskog svijeta? A takvima se tek nakon što nekoga ubiju otkrije da su navodno bolesnici sa psihičkim ili nekim drugim smetnjama.
Kako to da su, što pokazuju i ova dva slučaja sa ubijenim Hrvatima, policajci hrabriji u iskazivanju prekomjerne sile kad su u pitanju Europljani, bilo Hrvati, Bugari, Česi ili Poljaci nego kada policajci idu na intervenciju u slučajevima kad znaju da su tamo migranti? Kako to da policija gotovo uvijek objavi puna imena počinitelja ubojstava ili bar njihove inicijale kad su u pitanju Hrvati, Nijemci ili neki drugi počinitelji iz europskih zemalja, ali zanimljivo takva “ažurnost” izostane kad su u pitanju migranti iz Sirije, Afganistana i drugih većinskih islamskih zemalja?
Je li u pitanju strah policije ili se radi o policijskoj procjeni kako im veće opasnost prijeti od Europljana nego od migranata ili useljenika migrantskog podrijetla? Kako drugačije protumačiti činjenicu da policija puca i usmrćuje čovjeka sa nožem u rukama, a povlači se pred nasilnicima uglavnom migrantskog podrijetla u novogodišnjoj noći u Berlinu.
Sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, mnogi u Njemačkoj su mišljenja kako njemačka policija prema njima ima drugačiji pristup, strogo obrambeni. Zbog čega? Boji li se njemačka policija tih migranata ili nečije osude? I ako da, čije osude? Strahuju li od osude i prozivanja muslimanske zajednice u Njemačkoj koja je glasna i kad za to nema potrebe?
Za razliku od njih, hrvatska zajednica je na ovakve slučajeve ubojstva hrvatskih građana tiha i bez riječi. Kao da su se po tom pitanju hrvatske udruge i klubovi “pokrili po glavi i šute“.
Zanimljivo kako do sada niti jedna hrvatska zajednica nije reagirala kod njemačke policije na ova dva ubojstva psihičkih oboljelih Hrvata. Nitko se nije sjetio uputiti prosvjed njemačkoj policiji i ministarstvu policije zbog čega je toliko različit policijski pristup u intervencijama? Jesu li pritom Hrvati i drugi Europljani s istoka Europe manje vrijedni od Sirijaca, Afganistanaca, Turaka,…? Ili je samo na ovim prvima lakše trenirati policijsku strogoću?
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
