Nakon što su se 193 zemlje članice UN-a dogovorile 2016. godine kako će potpisati sporazum o migraciji, nekoliko zemalja je već odbilo potpisati taj sporazum koji će biti usvojen na konferenciji UN u Maroko 10. i 11. prosinca 2018. godine.
Nakon SAD-a i Mađarske, globalni sporazum Ujedinjenih naroda o migraciji neće potpisati ni Austrija a najvjerojatnije, kako se najavljuje, ni Poljska, Australija i Švicarska.
Austrijski kancelar Sebastian Kurz (ÖVP) i zamjenik kancelara Heinz-Christian Strache (FPÖ) odbili su potpisati taj sporazum jer, kako su priopćili, on nije prikladan za rješavanje migracijskih problema, briše razlike između pravne i ilegalne migracije te je kao takav „prijetnja austrijskom suverenitetu kad je u pitanju migracijska politika“.
Diplomatski jezik sporazuma
Iako se u dokumentu naglašava kako se suverenitet nacionalnih država i njihovo pravo na neovisnu organizaciju njihove migracijske politike neće ograničavati tim sporazumom, austrijski kritičari sporazuma smatraju kako se iza diplomatskog jezika dokumenta, za kojeg se navodi kako nije pravno obvezujući, kriju mnoge zamke.
Po njihovim navodima, iz njega se iščitavaju ekskluzivna prava koja se dodjeljuju migrantima, dok se obveze nameću samo zemljama potpisnicima. Primjerice, sporazum jamči izbjeglicama pravo na spajanje obitelji, pristup sustavu socijalne skrbi i sustavu zdravstvenog osiguranja. A kako sve to može biti bez obveze, pitaju se kritičari tog sporazuma.
Ono što Austrijance najviše zabrinjava jeste obveza koja je sadržana u sporazumu a kojom se zemljama potpisnicama nalaže da omoguće slobodu kretanja i izdavanje valjanih dokumenata migrantima, čak i onima koji su namjerno odbacili svoje osobne iskaznice.
Izdavanje dokumenata svim migrantima
Zanimljivo je i to kako taj sporazum podrazumijeva potporu medijima koji promiču pozitivnu sliku o migracijama te smanjivanje potpore i kažnjavanje onih medija koji se protive migracijskoj politici. Kritičari sporazuma zato navode da svatko tko pročita izvorni tekst mora doći do zaključka da je neodgovorno potpisati taj sporazum. Samo prognoza da će između 200 do 300 milijuna ljudi doći iz afričkog kontinenta u Europu do 2065. godine, sadrži opasnost od društvene eksplozije koja može izazvati nezamislivu gospodarsku krizu, navode kritičari sporazuma dodajući kako će se, prema sadašnjim procjenama, broj radnih mjesta u Europi bitno smanjiti zbog povećanja digitalizacije.
Ono što također jako zabrinjava kritičare sporazuma jesu navodi kako se zemlje potpisice sporazuma odriču suverenitet nad svojim granicama te suvereniteta odlučivanja o tome tko može živjeti i raditi na njihovu teritoriju.
Fenix-magazin/SIM/Ivan Matić
