Ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba Branko Franceschi reagirao je na tekst koji je objavljen na portalu Fenix-magazin.de povodom otvorenja izložbe u Kunsthaus Dahlemu u Berlinu.
Reagiranje prenosimo u cijelosti:
“Nacionalni muzej moderne umjetnosti smatra potrebnim reagirati na tekst „Kulturni skandal u srcu Njemačke. Dok se Berlin stidi zidova, Hrvatska veliča Tita pod krinkom umjetnosti”, objavljen na portalu Fenix-magazin.de (20.ožujka 2026.), povodom izložbe When Politics Strategised Aesthetics – Works from the National Museum of Modern Art Zagreb 1945–1960, otvorene 19. ožujka u Kunsthaus Dahlemu u Berlinu.
Novinarski posao, osobito kada je riječ o temama koje zadiru u povijesne traume, političko nasljeđe i javnu odgovornost institucija, traži upravo ono što je ova izložba nastojala pružiti: kontekst, preciznost, čitanje činjenica i sposobnost da se složen materijal ne svodi na unaprijed pripremljen sud. Upravo je to u ovom slučaju izostalo.
KULTURNI SKANDAL U SRCU NJEMAČKE (2): Tito i danas živi u kulturi koja ga ne osuđuje, nego izlaže
Izrijekom je istaknuto da je izložba posvećena svim prošlim, sadašnjim i budućim žrtvama totalitarnih režima, a u tekstovima koji je prate jasno su naznačeni represivni mehanizmi tadašnjeg sustava, politički progoni, ljudske žrtve i činjenica da su brojne generacije bile obilježene nasiljem i traumom. Ono što je u medijskom prikazu prešućeno nije bilo ni rubno ni prikriveno, nego jedan od temeljnih slojeva same izložbe.
Izložba ne veliča Jugoslaviju niti romantizira socijalistički režim. Ona se bavi odnosom umjetnosti i političke moći u razdoblju od 1945. do 1960., dakle povijesnim proturječjem unutar kojega se u istom sustavu istodobno uspostavljaju mehanizmi represije i procesi kulturne modernizacije. Ne radi se o uljepšavanju povijesti, nego o nastojanju da se njezine kontradikcije učine vidljivima i čitljivima.
Jednako je važno i mjesto na kojem je izložba postavljena. Kunsthaus Dahlem u Berlinu institucija je posvećena njemačkoj poslijeratnoj moderni, s fokusom na razdoblje 1945.–1961., a djeluje u zgradi opterećenoj vlastitim nasljeđem nacističke epohe te svoju programsku poziciju gradi na kritičkom suočavanju s tom poviješću. U takvom se kontekstu međunarodnoj publici predstavljaju djela hrvatskih umjetnika i umjetnica koja svjedoče o jednom od najosjetljivijih razdoblja naše povijesti umjetnosti.
Svesti takav projekt na ideološku simplifikaciju znači zanemariti i složenost izložbe i važnost mjesta u kojem je postavljena. Time Fenix Magazin ne promašuje samo sadržaj izložbe, nego paradoksalno potvrđuje jedan od mehanizama koje izložba nastoji učiniti vidljivima: način na koji unaprijed zadani interpretativni obrasci nadjačavaju činjenice, kontekst i složenost povijesnog materijala.
Ako je izložba jasno posvećena žrtvama totalitarnih režima, onda se ta posveta danas može proširiti i na žrtve ovakve vrste novinarstva — onoga koje ne provjerava, ne kontekstualizira i ne obavlja svoj posao, nego umjesto informiranja reproducira gotove sudove”, stoji u reakciji ravnatelja Muzeja Branko Franceschi.
Ranije smo objavili…
Fenix-magazin/SČ
