Eli! Eli! lamâ azâvtani?!” Jutro, 18. travnja 2025. Nebo se naoblačilo. U gradu potpuna tišina. Kao po dogovoru ne voze automobili. Ne čujem ni pjev ptica. A svakoga dana u ranim jutarnjim satima pjevaju kosovi. Što im je jutros? Zar su se i oni umorili, ili i oni proživljavaju na svoj način Veliki petak?
U mislima mi odzvanjaju riječi pjesnika Kranjčevića:
Na Golgoti je umro – a za kog je izdà `no?
Jel pala žrtva ova il kasno il rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: “Eli! Eli! lamâ azâvtani?!”
Pred četrdeset i pet godina posjetio sam s jednim kolegom, sad već pokojnim, Baden – Baden. To je grad u jugozapadnom dijelu Njemačke, u pokrajini Baden-Württemberg.U tom gradu nalaze se brojni termalni izvori, zbog čega je taj grad već za vrijeme Rimljana bio poznato lječilište.
Tada sam saznao da je u Baden-Badenu jedna od najpoznatijih kockarnica u svijetu i da radi cijelu godinu, osim na Veliki petak. U toj kockarnici, nažalost, mnogi su naši ljudi ostavili teško zarađene marke po njemačkim bauštelama i u nju su dolazili iz cijele Njemačke. Zašto to spominjem?
Njemačka riječ Karfreitag koja znači Veliki petak, izvedena je iz starovisokonjemačkog “chara” ili “kara”, što znači “žalost” i “naricanje”.
Ta kockarnica proizvela je puno žalosti i naricanja u našim hrvatskim obiteljima. Ne ponovilo se!
Vratimo se Velikom petku. I Isusovoj smrti na križu.
Isus je bio samo jedan među mnogima. Tisuće i tisuće bili su raspeti u rimskom carstvu. Jedva da im znamo ime. Zločinci, robovi, zarobljeni vojnici i sigurno također nevini bili su osuđeni na ovu sramotnu smrt. Što sve ljudska grozota ne iznalazi. da bi se iživljavalo na mukama žrtava.
Misli mi lete na današnje bogoslužje po crkvama grada Münchena. Znali su nazvati naši ljudi i pitati kad je misa na Veliki petak. Nema mise, nego se slavi Kristova muka i smrt. Na početku vidimo prostrte svećenike pred oltarom. Slušamo Božju riječ i Muku po Ivanu.
Jedno od najdirljivijih dijelova liturgije na Veliki petak je svakako čašćenje križa. Odzvanjat će riječi svećenika: “Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta. Dođite, poklonimo se! Mnogi će ne samo pokleknuti pred križem, nego ga i dotaknuti, poljubiti ili staviti cvijeće na križ ili pred noge Gospodinove. Sve te geste izraz su nježnosti i intimnosti, suosjećanja.
A zbor će pjevati:
“Križu sveti, stablo svako zavidi ti čarni sjaj,
s takvim lišćem, cvijetom, plodom nikoji ga nema gaj:
Slatko drvo, slatki čavli nose teret slatki taj.”
Vjernici će pristupiti svetoj pričesti i pričestit će se hostijama posvećenima na Veliki četvrtak. U tišini će se razilaziti svojim kućama, i u srcu će ponijeti riječi ispjevane na bogoslužju Velikoga petka:
“U sve vijeke budi slava Trojici božanstvenoj,
Ocu, Sinu, Duhu Svetom, koji tješi narod svoj!
Nek se ime višnjeg Boga pjeva po vasionoj
Fenix-magazin/SČ/Fra Jozo Župić
