Čitateljica Fenix-magazina koja živi u Njemačkoj na odmoru u svom selu u Dalmaciji je o svojoj susjedi otkrila istinu o teškom životu prve susjede, a čijeg načina života godinama nije bila svjesna.
Na redakciju Fenix-magazin.de je poslala pismo u kojem je sve otkrila, te željela ostati anonimna. Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
-Nije ništa čudno kad se ljudi na selu ustaju u „cik zore“. Bilo bi čudno da nije tako. Ali, mojoj majci u tome nema premca.
Ona ustaje, pa valjda i prije nego se oglasi pivac (pijetao), obavi sve što se ujutro na selu obavlja, a to nije ispijanje kave i uživanje u jutarnjem miru, već kako ona kaže, „pusti kokoši, odrene ovce u ograđenu livadu, (jer ako prođe osam sati to je već kasno), odnese vodu psu i tako dalje, i tako dalje.
U šest sati joj već zvoni telefon, zove stara susjeda i izdiktira joj za taj dan svoju listu za kupovinu u trgovini.
Potom mater odlazi u seosku trgovinu, i ne daj Bože da prođe osam sati, jer poslije je prevruće i prekasno.
U trgovini „baci koju rič“ sa seoskim ženama koje su uranile kao i ona, pa nastavi dalje u dan. I tako svako jutro.
Na njezin takav ritam sam odavno navikla, jer je isti svake godine kad iz Njemačke dođem kući. Ali do jednog takvog sličnog jutra nisam znala puno toga o situaciji u svom susjedstvu.
Mater je po običaju obavila svoj jutarnji ritual, došla kući i rekla mi kako će susjedi Anki (ime promijenjeno) odnijeti ono što je kupila u trgovini.
Nije prošlo niti minut, vratila se.
Pitam je zašto se tako brzo vratila, a ona samo šturo odgovori: – Eto tako, kasnije ću.
Moja mater inače nije sklona prepričavanju nečijih problema ili međususjedskih odnosa, pogotovo ako do tih susjeda iznimno drži, pa je teško iz nje bilo što izvući.
Ali, kako bi ona rekla „vrag mi nije dao mira“ pa sam je nagovorila da mi otkrije što se dogodilo.
-Ma, kasnije ću otići kad iz kuće ode Draga (ime promijenjeno), rekla je mater.
Draga je nevjesta babe Anke. Ne poznajem je baš dobro jer i dok sam živjela u selu, nije imala puno kontakata s ostalim susjedima.
-A što ima veze što je Draga tu, pitam mater.
Trebalo mi je neko vrijeme da nagovorim mater da mi kaže što se događa, a onda sam doznala kako susjeda Anka, koja ima 78 godina, živi u strahu od svoje nevjeste i unuka, pa čak i Ankin sin se boji svoje supruge i, kako mater kaže, ne smije ništa reći i usprotiviti se ženi.
-Ne znam što joj se dogodilo (nevjesti) u zadnjih nekoliko godina, ali od nje nitko nema mira. Pregradili su kuću i Anku smjestili u jedan manji dio kuće. Nitko je ne pazi, a ona je stara i ne može ništa. Ne daju nikom da dođe kod nje, ne spremaju joj hranu, ne peru robu, viču na nju, a ona, jadna, opere neki komad robe na ruke pa ga suši na kabelu od starog telefona. Što da ti drugo kažem, kaže mater.
Šokiralo me najviše ovo „na kabelu od starog telefona“. Mater je pojasnila kako je baba Anka spojila neke kabele od starih telefona i napravila „konop“ na kojem objesi koji komad odjeće.
Bila sam u šoku i nisam mogla vjerovati da se to događa nekome koga cijeli svoj život znaš, nekome u ovo vrijeme, pa nije kameno doba, pomislila sam.
No, mater me šokirala s još primjera koje se događaju staroj Anki, od toga kako je unuci psuju, što joj govore, tjeraju je iz onog malog dijela trošne kuće. Ona nema novca sve da i želi otići u dom umirovljenika, a nitko joj od njih niti ne želi plaćati boravak u domu.
-Ma to nije niti pola onoga što se jadnoj ženi događa, u selu puno njih to niti ne zna, jer joj sin govori po selu kako se svi oni brinu o njoj. Ali, da vidiš kako i di živi, sve bi ti bilo jasno, rekla mi je mater.
No, mater je zaključila kako je stara Anka sritnija u svojoj kući pa i s takvim životom nego što bi bila da je „smjeste“ u neki dom u gradu, ili, ne daj Bože, u drugo selo. Jer, iz svog sela tko ode živjeti u drugo selo, i to “pod stare dane”, bolje da je umro.
-Di će ona u tim godinama u dom? Koga tamo zna? Umrla bi odmah. Ja joj pomognem koliko mogu, ali žalosno je sve to. Na što čovik spadne pred stare dane, rekla je moja mater.
I baš tako, na što čovjek spadne pred kraj svog života? Samo Bog zna koliko je ovakvih života kakav je Ankin. Jer od ljudi malo tko zna kako je Anki, kao što niti ja nisam znala, a godinama sam dolazila i godišnji odmor provodila u kući pored vrata ove nesretne starice.
A teta Anka bi me svaki put lijepo pozdravila, popričala sa mnom, upitala za sve novosti u mom životu, ali nikad nije govorila o tome koliko joj je teško u njezinom vlastitom životu, stoji u pismu.
Fenix-magazin/MD
