Badnjak je dan uoči Božića, a njegovo ime potječe od riječi „bdjeti“, jer se Badnja večer provodi u pobožnom bdjenju i iščekivanju Kristova rođenja.
Na Badnjak se čestita tijekom cijelog dana, ovisno o dobu dana, riječima: Na dobro vam došlo Badnje jutro, Badnji dan ili Badnja večer.
Od davnina su neizostavne božićne svijeće, a među Hrvatima je posebno raširena svijeća voštanica, izrađena upravo za ovu prigodu. Badnjak obiluje božićnim običajima i folklornim sadržajima. U ruralnim krajevima žene rano ustaju kako bi do večernjih zvona sve u kući i oko kuće bilo očišćeno i pripremljeno, kao i obilje hrane – posne za Badnju večer te mrsne za Božić. Na Badnjak se posti do večeri, a tada se blaguje isključivo nemrsna hrana, uz poseban izbor jela i pića.
HRVAT IZ STUTTGARTA: Badnjak u selu u domovini je poseban osjećaj
Jela su često obilježena kršćanskim simbolima, a blagovanje je praćeno božićnim nazdravicama i običajima usmjerenima dobrobiti obitelji. Glavno jelo je najčešće bakalar, a ako ga nema, priprema se druga vrsta ribe. U nekim krajevima peku se dva posebno ukrašena kruha – jedan za Badnjak, drugi za Božić, dok se drugdje peče samo jedan kruh koji stoji na stolu od Badnjaka do Sveta tri kralja. Taj kruh, poznat pod nazivima česnica, božić, krsnica, križica i dr., simbolizira obilje u nadolazećoj godini. U južnim krajevima pripremaju se uštipci ili pršurate.
Muškarci na Badnjak brinu o blagu, koje se obilno hrani kako bi i ono osjetilo radost blagdana. Njihova je zadaća i nabava namirnica te priprema dovoljne količine drva za naredne dane. Posebno je važan unos „badnjaka“ – debelog panja ili klade koja se stavlja na ognjište, odnosno zelene grane koja se, ovisno o kraju, prislanja uz zid kuće. Svi poslovi trebaju biti dovršeni do večernjeg zvona, nakon čega domaćin označava početak večere.
Prije večere u prostoriji se rasprostire slama, često i pod stolnjak, a ona ima i simboličnu ulogu u narodnim vjerovanjima. Domaćin potom unosi badnjak u kuću i čestita ukućanima, koji mu zajednički uzvraćaju. Sve se odvija prema ustaljenim običajima karakterističnima za pojedini kraj ili obitelj. Nakon večere slijedi druženje, a mlađi se obično upućuju na polnoćku, dok stariji odlaze na počinak.
Vrhunac Badnje večeri je upravo polnoćka, uz koju su povezani brojni običaji: gorenje badnjaka, paljenje jedne ili tri božićne svijeće, često povezane trobojnicom, te tradicionalni blagdanski pozdravi. Iako se u gradovima sačuvao tek dio seoskih običaja, Badnjak se i dalje slavi uz božićno drvce, jaslice, božićne pjesme i svečanu večeru. Bdjenje uoči Božića ostaje središnji dio slavlja, a sudjelovanje na polnoćki ima posebno značenje i za one koji rijetko odlaze na misu, potvrđujući duboku ukorijenjenost i privlačnost božićnog otajstva među hrvatskim vjernicima.
Fenix-magazin/MD
