Na misi u povodu 5. obljetnice oslobađajuće haške presude za generale Antu Gotovinu i Ivana Čermaka, pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško poručio je kako je dragocjen spomen na taj dan, kada se jasno osjećalo da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i istine.
“Puno je dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, a posebno su dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti. Takav je dan i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije – istine,” rekao je mons. Šaško na misi u zagrebačkoj prvostolnici.
“Ta dvojica generala postali su licem naroda i istine, žrtve i slobode, licem hrvatskoga zajedništva”, rekao je biskup dodavši kako je zato znakovito da u katedrali večeras i general Markač i general Gotovina. Toj znakovitosti, kako je istaknuo, posebnu snagu daje nazočnost predsjednice Republike i ministara u Vladi te potpredsjednika i ministra obrane, ministra te načelnika Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
“U ovome vjerničkom zajedništvu, među onima koji su branili hrvatsku domovinu, među bivšim zapovjednicima i dužnosnicima, večeras primjećujemo posebnu brojnost pripadnika Specijalne policije”, rekao je dodavši kako su oni današnji dan izabrali i za predstavljanje monografije o svome, divljenja vrijednom, sudjelovanju u obrani i oslobađanju domovine.
Naglasio je kako u ovu euharistiju unosi molitve za hrvatske generale iz Bosne i Hercegovine koji čekaju izricanje presude. Neka osjete da nisu sami, da smo im blizu u njihovim kušnjama, dok molimo da oni koji odlučuju ne zatvore srce pred svjetlom istine, poručio je mons. Šaško.
Podsjetio je kako se prije pet godina čekao povratak hrvatskih generala i večer prije toga, u četvrtak molilo. Tu svetu misu duboko nosim u sebi, rekao je dodavši kako se sjeća pomiješanih osjećaja ljudi koji su bili protegnuti od ganuća i brižnosti, preko zabrinutosti, strepnje i čežnje, do smirene pobožnosti kakva se rijetko očituje.
Osjetila se snaga zajedništva, kako je naglasio, oslonjena na izvanjsku tišinu i na nutarnji razgovor koji je gorljivo molio: Bože, čuj glas moga vapaja i istodobno prihvaćao: Gospodine, budi volja tvoja.
Napomenuo je kako se rado u mislima i molitvama vraća u katedralu, na onu večer prije oslobađanja generala. “Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati,” rekao je dodavši da onda kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti.
Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti, rekao je.
Fenix-magazin/SIM/Hina
